Šta je Wagner grupa i ko su vojnici koji su stigli na 200 kilometara od Moskve

Nakon što je prebačen u rezervni sastav u činu potpukovnika, Utkin se pridružio Moran Security Group (MSG), koja je bila angažovana u službama bezbjednosti. Tada, 2013. godine, otišao je u Siriju kao dio grupe Slavic Corps u organizaciji MSG-a. Borci su navodno regrutovani da čuvaju sirijske energetske objekte.

U stvarnosti, završili su pod komandom terenskog komandanta koji se borio protiv snaga predsjednika Bashara al-Assada, a upali su u zasjedu militanata Islamske države. Nakon povratka u Rusiju, organizatori Slavenskog korpusa Vadim Gusev i Jevgenij Sidorov osuđeni su na tri godine zatvora pod optužbom za plaćeništvo, a sami borci nisu odgovarali.

Nakon neuspješnog putovanja u Siriju, Utkin je uzeo nadimak "Wagner" u čast njemačkog kompozitora Richarda Wagnera i postao zapovjednik jedinice nazvane po njemu.

Utkin je 2016. viđen na posebnom prijemu u Kremlju za odlikovane vojnike za posebno herojstvo. Od juna 2017. Utkin je pod američkim sankcijama i na listi američkog trezora se navodi da je "povezan sa Wagnerovom privatnom vojnom kompanijom".

Jedan od izvora finansiranja Wagnera mediji su nazivali tajne stavke rashoda ruskog Ministarstva odbrane, kao i biznismena Jevgenija Prigožina, bliskog ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Kako je ranije (2020. godine) saznao list RBC, Jevgenij Prigožin je učestvovao na nekoliko tendera za održavanje baze Wagner grupe.

Sam Prigožin, koji je također pod američkim sankcijama, poricao je bilo kakvu povezanost s Wagnerom. Tada su postojali samo posredni dokazi o njegovoj umiješanosti.

Wagner je postao poznat tokom nemira u Ukrajini 2014. godine i anektiranja Krima, a tokom rata u Ukrajini koji je pokrenula Rusija 24. februara 2022. godine odjednom je postao poznat i Jevgenij Prigožin kao njegov osnivač, vlasnik i glavni zapovjednik.

"Izmislio sam PVK Wagner, upravljam Wagnerom i uvijek sam finansirao Wagner", kazao je Prigožin u januaru ove godine.

Tada je priznao da je od početka rata morao tražiti "dodatne izvore finansiranja". O kojim izvorima je riječ nije pojasnio.

Gdje su se borili Wagnerovi plaćenici?

Wagner je izrastao, kako se vjeruje, iz vojne kompanije "Slavenski korpus", koja je još 2013. godine izvršavala borbene zadatke u Siriji.

Prve dokaze o aktivnostima Wagnera zabilježile su ukrajinske specijalne službe u maju 2014. u Donbasu. U oktobru 2017. godine, tadašnji šef Službe sigurnosti Ukrajine Vasilij Hritsak najavio je umiješanost "wagnerovaca" u uništavanje vojnog transportnog Il-76 u istočnoj Ukrajini u junu 2014., juriš na aerodrom Donjecka i borbe u blizini Debaltseve. Ne postoji nezavisna potvrda ove informacije.

Od druge polovine 2015. godine, dokazi o aktivnostima Wagnerovih PMC-a pojavili su se samo u Siriji. Vjeruje se da su posebno borci Wagnera aktivno učestvovali u prvom i drugom napadu na Palmiru 2016. i 2017. godine. Od juna 2017. godine, ciljevi plaćenika su se, kako prenose ruski mediji RBC i Fontanka, promijenili. "Fontanka" je pisala da je rusko Ministarstvo odbrane naglo smanjilo snabdijevanje Wagnera oružjem, prenoseći samo zastarjelo oružje.

Navodno, Wagneru je tada bilo ponuđeno da dobiju sredstva u samoj Siriji, uključujući zauzimanje i zaštitu naftnih i plinskih polja. S tim u vezi, važno je napomenuti da je napad na području sirijskog sela Khusham, navodno uz učešće "wagnerovaca", izveden na području naftnog polja i, prema nekim informacijama, imao za cilj da ga zauzme.

Aktivnosti u Africi

Interes ruskih plaćenika za Afriku zabilježen je nakon pregovora najvišeg ruskog rukovodstva s čelnicima Sudana i Centralnoafričke Republike u jesen 2017. godine. Prema pisanju BBC-a, tragovi Wagnerovih PMC-a viđeni su u Sudanu od kraja 2017. godine. Ruski novinar Aleksandar Kots objavio je tada video sa ruskim instruktorom koji obučava vojnike u Sudanu, uz natpis "svakodnevni život ruskog PMC-a".

Будни российской ЧВК в Судане (голос за кадром). Не Южном, как анонсировалось ранее, а просто в Судане. На фиг нужен Южный, у него и выхода к морю нет. pic.twitter.com/qoSQ9I3ben

— Александр Коц (@sashakots) December 12, 2017

Ali naoružani ljudi iz Rusije viđeni su i u susjednoj Centralnoafričkoj Republici. Zvanično se samo zna da je Rusija proučavala mogućnosti "uzajamno korisnog razvoja prirodnih resursa Centralnoafričke Republike" te da 2018. godine počela je implementacija koncesija za istraživanje rudarstva, kako je saopšteno iz ruskog ministarstva vanjskih poslova krajem marta 2017. godine.

Ministarstvo vanjskih poslova je takođe tada saopštilo da je Moskva "besplatno" isporučila za potrebe Centralnoafričke vojske krajem januara - početkom februara "malokalibarsko oružje i municiju", a također je poslala 5 vojnih i 170 ruskih civilnih instruktora za obuku CAR vojske osoblje.

U Centralnoafričkoj Republici 30. jula 2018. ubijena su tri ruska novinara: Kiril Radčenko, Aleksandar Rastorgujev i Orhan Džemal. Tamo su otišli da istraže aktivnosti Wagner PMC-a.

Šta su radili plaćenici PMC-a u Libiji?

U maju 2020. godine međunarodne novinske agencije dobile su izvještaj posmatračke misije Komiteta UN-a za sankcije Libiji u kojem se navodi da se u Libiji, na strani generala Khalife Haftara, 1.200 Wagnerovih plaćenika borilo u Tripoliju na strani generala Khalife Haftara.

U dokumentu je naglašeno da je ovaj broj približan i da se zasniva "na nekoliko vizuelnih kontakata i informacija iz otvorenih izvora". Iz izvještaja, koji nije zvanično objavljen, proizilazi da su pripadnici Wagner PMC-a u Libiji od 2018. godine.

Informacije o aktivnostima Wagnera u Africi na tome nisu stale. U izvještajima organizacija i novinarskim istraživanjima navode se podatke o grubom kršenju ljudskih prava, eksploataciji i mnogobrojnim ubistvima za koje je izuzetno teško dokazati da su ih počinili borci Wagnera.

Rat u Ukrajini

Nedugo nakon početka rata u Ukrajini počele su se pojavljivati i informacije o prisustvu plaćenika Wagnera na teritorije te zemlje koji se bore zajedno sa ruskom vojskom. Uskoro izvještaji su postali i zvanični.

S obzirom da sve do sada prema raspoloživim informacijama Wagner nije prelazio brojnost veću od 7.000 vojnika, početkom rata potreba za "topovskim mesom" je postala uočljiva. Stoga je Wagner u dogovoru sa ruskom vladom počeo regrutovati zatvorenike koji su osuđeni za silovanja, ubistva i druge zločine. Njima su ponuđeni ugovori na 6-18 mjeseci nakon čega bi se oni mogli vratiti u svoje gradove uz oslobađanja od ostatka kazne. Nakon nešto duže od pola godine od početka regrutovanja zatvorenika u ruskim medijima se počele pojavljivati informacije o ubistvima koja su počinili bivši zatvorenici koji su se vratili iz Ukrajine.

Wagner je donio veliku prednost ruskoj vojsci i postigao značajne rezultate u Soledaru što je bio prvi značajni uspjeh ruske strane. Pored toga Wagnerovci su bili ti, koji su ostali u Bahmutu i osvojili taj grad.

Nakon što je Prigožin kazao da je počeo dobivati pomoć "sa strane" i nakon ostvarenih značajnih uspjeha na bojnom polju, on je počeo javno zahtijevati od ruske vlade jaču podršku. Više puta javno je kritikovao vojne zvaničnike Rusije i prijetio povlačenjem svoje vojske. Situacija je eksalirala nakon navodnog granatiranja pozicija Wagnera u Ukrajini. 24. juna Prigožin je pokrenuo vojnu pobunu. Za manje od 24 sata borci Wagnera su preuzeli kontrolu nad ruskim gradom nedaleko od granice sa Ukrajinom Rostov na Donu. Nedugo nakon toga stigli su na 200 kilometara od Moskve.

"Pohod pravednosti" na Moskvu je zaustavljen nakon uključivanje najmanje očekivanog igrača, predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka. On je uspio ubijediti Prigožina da odustane od svoje ideje, povuče vojsku i dođe u Bjelorusiju gdje će njemu biti zagaranovana sloboda. Od predsjednika Rusije dobio je obećanje da ni on, kao ni borci Wagnera neće biti krivično gonjeni.

Kako će se razvijati odnos starih prijatelja Putina i Prigožina nakon vojne pobune, da li je sve bilo namješteno ili ne, te šta će biti s Wagnerom koji je stekao nevjerovatnu vojnu i političku moć, sada je nemoguće procijeniti.