Simbolika, pranje obraza ili glas savjesti: Šta znači francusko i britansko priznanje Palestine?

Odluka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da najavi priznanje Palestine kao nezavisne države, a zatim ista najava (uz jednu bitnu razliku) koja je stigla od britanskog premijera Keira Starmera, došle su kao iznenađenje.

Iako su u posljednjom periodu obje zemlje, uz još nekoliko partnerskih država širom svijeta, značajno promijenili retoriku prema Izraelu, teško se moglo očekivati da će krenuti putem priznavanja države.

Nakon ovih odluka, nameće se ključno pitanje: Zbog čega su se Macron i Starmer odlučili na ovaj potez?

Simbolika koja ne znači mnogo palestinskom narodu

Jedan od razloga može biti da se radi o simboličnim potezima koji ne donose nikakvu suštinsku promjenu.

Francusko i britansko, kao što je slučaj i s drugim najavama individualnih država, priznanje Palestine ne znači mnogo, barem ne u kontekstu postojanja palestinske države.

Da bi dobila punopravni status i svu zaštitu koju imaju priznate zemlje, Palestina mora postati članica Ujedinjenih nacija, što se smatra formalnim priznanjem postojanja neke države.

Iako su i Francuska i Velika Britanija izrazito moćne države na nivou cijelog svijeta, njihovo priznanje ne znači nužno i formiranje nezavisne palestinske zemlje.

U tom kontekstu, a imajući u vidu pritisak na vlade širom svijeta da adekvatno odgovore na izraelske zločine, koji uključuju masovno izgladnjivanje Palestinaca u Gazi, Starmer i Macron su se mogli odlučiti na ovakav potez kako bi simbolično podržali Palestinu, bez da urade nešto što bi konkretnije pomoglo narodu u Gazi.

"Pranje" obraza od (prešutne) podrške Izraelu

Kroz veliki dio prethodnog perioda od skoro dvije godine, koliko traje izraelska agresija na Gazu, Francuska i Velika Britanija vodile su politiku koja se može sumirati u riječima koje smo mogli čuti od brojnih svjetskih lidera: Izrael ima pravo da se brani.

Čak i kada je veći dio svijeta shvatio da "pravo na odbranu", koje svakako ima svaka zemlja na svijetu po međunarodnom pravu, ne može biti opravdanje za ubistvo više od 60.000 ljudi u Gazi, Francuska i Velika Britanija ostajale su uz svoje partnere u Tel Avivu.

Međutim, masovno izgladnjivanje Palestinaca i odnos Izraela prema humanitarnoj pomoći koja je trebala ići u Gazu je, sudeći prema izjavama zvaničnika ove dvije zemlje, promijenila njihov stav.

To ostavlja prostor za interpretaciju priznavanja države Palestine kao pokušaja da se "opere" obraz ove dvije države zbog njihove, ponekad prešutne, podrške Izraelu koja je "preživjela" i ranije optužbe za ratne zločine ove zemlje.

Da li je proradio "glas savjesti" u Parizu i Londonu?

Iako je teško očekivati da se u politici na nivou država, posebno onih koje imaju moć kao Francuska i Velika Britanija, odluke donose uz "konzultacije sa savjesti", situacija u Gazi je takva da je i ova mogućnost realna.

Realnost je da je život stanovnika Gaze najbolje dokumentovan rezultat poteza i odluka jedne zemlje tokom sukoba, bez obzira na razne blokade Izraela.

Jednostavnije rečeno, nikada na ovakav način svijet nije mogao vidjeti patnju jednog naroda koja je direktno uzrokovana potezima vlade druge države.

Slike, snimci i svjedočenja iz Gaze animirali su proteste širom svijeta, te utjecale da neke zemlje, istina manje moćne od Francuske i Velike Britanije, promijene svoj odnos prema Izraelu.

Iako je ovo najmanje realna mogućnost, svakako je treba uzeti u obzir zbog onoga što svi, uključujući Macrona i Starmera, možemo vidjeti i čemu možemo svjedočiti u Gazi.

Priznanje ne znači ništa bez suštinske promjene

Priznanje nezavisne Palestine je svakako korak u pravom smjeru, prije svega za mir na Bliskom istoku, a kada to urade moćne zemlje poput Francuske i Velike Britanije, to svakako, barem simbolično, nosi važnu poruku.

Ipak, ako ove zemlje ne naprave pritisak da se obustavi dobavljanje oružja u Izrael, te ako se ne izbore da se dođe do primirja u Gazi, njihovo priznanje bit će simbolična poruka podrške koja iza sebe nema suštinu.

Dok Pariz i London ne opskrbljuju Izrael s oružjem na nivou SAD-a ili drugih država u svijetu koji u tome prednjače, prirodno bi bilo da nakon priznanja Palestine stanu iza te odluke i obustave bilo koje buduće isporuke u ovu zemlju.

Ako to ne urade, Palestincima koji svakodnevno ginu njihovo priznanje neće mnogo značiti.