Takav kartel, procjenjuju stručnjaci NATO-a, okupio bi Rusiju, Alžir, Katar, Libiju, neke srednjeazijske države, a možda i Iran, a Moskvi omogućio veći politički uticaj u Evropskoj uniji, namirujući četvrtinu njenih potreba za ovim energentom.
Iz Kremlja se, navodi Financial Times, čula poruka da su takve analize odraz neshvatanja ruske teze o energetskoj bezbjednosti i međuzavisnosti proizvođača i potrošača.
"Samo ludak bi mogao da pomisli da bi Rusija mogla da koristi gas kao sredstvo ucjenjivanja Evropske unije, jer i mi u istoj mjeri zavisimo od evropskih potrošača", poručuje Kremlj.
Ministri vanjskih poslova EU u ponedjeljak u Bruxellesu nisu uspjeli da usaglase politiku prema ruskom energetskom sektoru, ali je Javier Solana prošlog mjeseca uočio sporazum Moskve i Alžira, kojim je zaustavljena prodaja većinskog paketa akcija u alžirskoj industriji gasa stranim ulagačima.
Postoji mogućnost da su najveće izvoznice gasa počele da usaglašavaju investicione i proizvodne planove kako bi izbjegle višak tog energenta na tržištu i održale visok nivo cijena, ocjenjuje Financial Times.