Rusi tvrde da su potpuno protjerali Ukrajince iz Kurska: Da li je "kockarska" operacija bila kobna greška?

Ukrajina je to demantovala, navodeći da borbe još traju. Ako se to potvrdi, pobjeda Moskve u Kursku lišila bi Kijev ključnog aduta u američkim naporima da se pregovorima okonča više od tri godine dug rat razmjenom teritorijalnih dobitaka za dio Ukrajine koji je pod ruskom okupacijom.

Ukrajinske snage su 6. augusta 2024. godine izvele iznenadni napad na Kursk, gdje su njihove mehanizovane jedinice, očvrsnute na bojištima, brzo nadvladale slabo naoružane ruske graničare i neiskusne vojne regrute. Stotine su zarobljene.

Ova invazija bila je ponižavajući udarac za Kremlj – prvi put od Drugog svjetskog rata da je ruska teritorija pala pod okupaciju strane sile.

Ukrajinska munjevita ofanziva

Operacija je isplanirana u potpunoj tajnosti; vojnicima je misija otkrivena tek dan prije početka. Ruski dronovi i obavještajni resursi bili su fokusirani na bojišta u istočnoj Ukrajini, što je omogućilo Kijevu da tajno premjesti trupe prema granici, skrivajući se u gustim šumama.

Ukrajinske jedinice su brzo napredovale duboko u Kursk iz više pravaca, nailazeći na minimalan otpor i šireći haos i paniku. Budući da su najjače ruske snage bile angažovane u Donjecku, Moskva nije imala dovoljno kopnenih trupa da zaštiti Kursk i druga granična područja.

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski predstavio je upad kao sredstvo za odvlačenje ruskih snaga s istoka, uz napomenu da bi Kijev mogao kasnije zamijeniti osvojene teritorije za one pod ruskom okupacijom tokom mirovnih pregovora.

Ukrajinski glavni komandant, general Oleksandr Sirski, rekao je da su ukrajinske snage zauzele skoro 1.300 kvadratnih kilometara i oko 100 naselja u regiji koja ukupno pokriva 29.900 kvadratnih kilometara. Za razliku od statičnih frontova u Donjecku, ukrajinske trupe su se mogle slobodno kretati, bez potrebe da odmah uspostavljaju stalnu prisutnost.

Iako je upad dao Ukrajini prijeko potrebni moralni poticaj, skeptici su ga vidjeli kao rizičnu kocku koja je odvukla neke od najjačih ukrajinskih jedinica sa ključnog bojišta u Donjecku, gdje je Kijev polako gubio tlo pod ruskim napadima.

Spor odgovor Rusije

U prvim danima napada, Rusija se uglavnom oslanjala na avijaciju i helikoptere, jer nije imala dovoljno kopnenih trupa da zaustavi ukrajinski prodor.

Istovremeno, Moskva je počela povlačiti šarolike pojačanja iz cijele zemlje, od kojih mnogi nisu imali borbeno iskustvo niti sposobnost međusobne koordinacije, što je dodatno olakšalo ukrajinske uspjehe.

Međutim, suprotno ukrajinskim očekivanjima, upad nije natjerao Moskvu da preusmjeri veći broj trupa. Umjesto toga, ruske snage su se fokusirale na zaustavljanje dubljih ukrajinskih prodora zatvaranjem puteva i gađanjem ukrajinskih rezervi.

Uloga Sjeverne Koreje

Na jesen su Ukrajina, SAD i Južna Koreja izvijestile da je Sjeverna Koreja, koja je već opskrbljivala Rusiju oružjem, poslala između 10.000 i 12.000 vojnika da se bore u Kursku.

Moskva i Pjongjang su u početku nejasno reagovali na te izvještaje, tvrdeći da je njihova vojna saradnja u skladu s međunarodnim pravom, bez direktnog priznanja prisutnosti trupa.

U subotu je načelnik ruskog Generalštaba, general Valerij Gerasimov, potvrdio da su sjevernokorejski vojnici učestvovali u "borbenim zadacima rame uz rame s ruskim vojnicima" tokom odbijanja ukrajinskog napada. Pohvalio ih je za "visoki profesionalizam, izdržljivost, hrabrost i herojstvo".

Iako su sjevernokorejski vojnici disciplinovani i dobro obučeni, Ukrajina i njeni saveznici tvrde da su pretrpjeli velike gubitke zbog dronova i artiljerijskih napada, zbog nedostatka borbenog iskustva i nepoznavanja terena.

U januaru je južnokorejska obavještajna služba saopćila da je oko 300 sjevernokorejskih vojnika poginulo, a 2.700 ih je ranjeno. Zelenski je ranije procijenio broj poginulih i ranjenih Sjevernokorejaca na 4.000, dok su američke procjene bile niže, oko 1.200.

U februaru je Seul objavio da je Pjongjang poslao dodatne trupe u Rusiju.

Rusija pojačava napore za povratak Kurska

Kremlj je na jesen pojačao prisustvo ruskih snaga u Kursku i postupno intenzivirao napore za izbacivanje Ukrajinaca.

Do februara 2025. Rusija je povratila oko dvije trećine izgubljene teritorije, ostavljajući Ukrajincima područje oko grada Sudža, glavnog ukrajinskog čvorišta u regiji.

Pritisak na ukrajinske trupe značajno je porastao u martu, kada su ruske snage pokušale presjeći koridor između Sudže i ukrajinske oblasti Sumi. Ruska artiljerija i dronovi neumorno su gađali putne pravce, zatrpane olupinama vojne opreme, otežavajući snabdijevanje i rotaciju ukrajinskih trupa.

Presijecanje logističkih linija dovelo je ukrajinske snage u tešku situaciju, rekao je Michael Kofman iz Carnegie Endowmenta: "Kako se džep u Kursku sužavao, postajao je sve neodrživiji."

U smjeloj akciji početkom marta, 600 ruskih vojnika je puzalo 15 kilometara kroz plinovod i iznenadilo ukrajinske trupe napadom iz pozadine kod Sudže.

Operacija se odvijala u trenutku kada su SAD obustavile isporuke oružja i obavještajnu podršku Ukrajini, nakon napetog sastanka Zelenskog i predsjednika Donalda Trumpa 28. februara. Nakon što je Kijev 11. marta pristao na prijedlog o 30-dnevnom primirju, Washington je odlučio odmrznuti pomoć.

Posljedice za Ukrajinu

Ukrajinski Generalštab odbacio je ruske tvrdnje o potpunom povraćaju Kurska. Ako se potvrde, ruska pobjeda u Kursku oslabila bi poziciju Kijeva u mirovnim pregovorima, lišavajući ga važnog pregovaračkog čipa.

Rusija trenutno kontroliše oko petinu ukrajinske teritorije, a poraz u Kursku povećava i prijetnju daljeg ruskog napredovanja u pograničnom području Sumi.

Prilikom posjete vojnom štabu u Kursku prošlog mjeseca, predsjednik Vladimir Putin postavio je zadatak formiranja "sigurnosne zone" duž granice, što je znak da ruska vojska razmatra mogući upad u Sumi.

General Gerasimov je u subotu izjavio da su napori za stvaranje sigurnosne zone u pograničnim oblastima Sumija u toku, te da ruska vojska kontroliše preko 90 kvadratnih kilometara tog područja.