Republikanci u sjeni debakla pred velikom odlukom: Koga kandidovati za nasljednika Donalda Trumpa?

Na izborima održanim 3. novembra Demokratska stranka je osvojila većinu u oba doma Kongresa. U Predstavničkom domu bi mogli osvojiti do 263 mandata, dok će u Senatu imati najmanje 54 mjesta, a potencijalno doći i do 56.

Rezultati još nisu ni finalizirani, a odmah je počela kampanja za naredni izborni ciklus 2028. godine, u sklopu kojeg će građani SAD-a izabrati i novog predsjednika.

Donald Trump, aktuelni lider kojeg trenutno podržava tek oko 30 posto građana Amerike, nema po Ustavu SAD-a pravo na još jedan mandat, a samim tim će obje stranke proći kroz proces predizbora.

Iako će i među demokratama biti zanimljiva borba, fokus će definitivno biti na Republikanskoj stranci, koja u naredne dvije godine biti pred teškim poslom izbora novog lidera koji će ih pokušati oporaviti od ovog poraza.

U tom kontekstu, vrijedi pogledati koji kandidati se spominju za potencijalnog Trumpovog nasljednika i kakve su njihove šanse za kandidaturu.

JD Vance: Trumpov potpredsjednik koji će uraditi sve da se mandat zaboravi

Najlogičniji izbor bio bi JD Vance, aktuelni potpredsjednik SAD-a, koji je svojom prvom postizbornom porukom najvjerovatnije nagovijestio borbu za kandidaturu.

U poruci u kojoj je priznao težak poraz Vance je naglasio razloge za takvo stanje - rat u Iranu, rastuće cijene energenata, percepcija izdaje principa stavljanja Amerike na prvo mjesto i nedostatak promjene odnosa prema Izraelu.

Ovakva poruka, koja nije upućena slučajno, sugeriše i taktiku koju će koristiti Vance kada i otvoreno krene u kampanju, a ona se sastoji od toga da se na negativne stvari mandata zaboravi i da kampanja bude slična onoj iz 2024. godine, kada je Trump odnio suverenu pobjedu nad Kamalom Harris.

Međutim, Trump je napravio ogromnu štetu Republikanskoj stranci, a od nje neće moći pobjeći ni Vance. Iako je već krenuo u povlačenje i svojevrsno opravdavanje, pitanje je koliko će to biti uspješna taktika.

Kampanja Demokratske stranke će vjerovatno biti usmjerena na konstantno povezivanje Vancea uz Trumpov mandat, a bez radikalnih pomjeranja i javnog odbacivanja njegovih stavova, što je ogroman politički rizik za aktuelnog potpredsjednika SAD-a, teško je očekivati rast u njegovoj popularnosti među onim grupama koje će republikancima biti potrebne da odnesu pobjedu za četiri godine.

Jednostavnije rečeno, Vance će u naredne dvije godine morati ulaziti u javne sukobe s Trumpom u nadi da će zadobiti podršku glasača, pri tome znajući da će Trumpovi radikali iz MAGA pokreta tako definitivno odustati od njega kao svog kandidata.

Međutim, ovo nije problem samo JD Vancea, već i drugih potencijalnih kandidata.

Marco Rubio: Provodnik Trumpove politike koji će u fokus stavljati rad prije 2024. godine

Aktuelni državni sekretar SAD-a Marco Rubio se isto tako spominje kao potencijalni kandidat, ali i on ima slične, iako manje izražene, probleme kao i Vance.

Rubijeva prednost je činjenica da je 14 godina bio senator iz savezne države Florida, a tokom ovih mandata je bio poznat kao političar koji je spreman na dogovor s demokratama, ali i kao umjereni republikanac.

Upravo zbog toga je na određen način šokantna njegova transformacija u MAGA radikala od dolaska na mjesto državnog sekretara. Iako je, u teoriji, trebao biti protuteža haotičnom Trumpu, Rubio je odbacio svoju umjerenost i krenuo u dodvoravanje njegovoj radikalnoj bazi.

Kako se nije javno oglašavao nakon izbora, posebno nakon što je Vanceova poruka među MAGA krugovima djelomično shvaćena kao izdaja, Rubio je ostavio prostor da zadrži glasače iz ovog kruga, koji čine vjerovatno 15 do 20 posto biračkog tijela Republikanske stranke.

Međutim, u potencijalnoj kampanji će morati balansirati između izbjegavanja pretjeranog povezivanja s Trumpovom administracijom, što bi ga koštalo glasova nezavisnih glasača, i izbjegavanja direktne kritike Trumpa, čime bi izgubio radikale koji su svakako "jedva" prihvatili u svojoj grupi.

Rubio, u tom kontekstu, ima značajan rad iz Senata iza sebe kao dokaz da se može vratiti na staro i biti umjeren glas iz Bijele kuće, ali ostaje pitanje kako će to prezentirati u kampanji, a da ne naljuti svog aktuelnog šefa.

Ron DeSantis: Autsajder s Floride

Od kandidata iz sjene vrijedi izdvojiti Rona DeSantisa, uskoro bivšeg guvernera Floride koji iza sebe ima dobro ustanovljenu bazu u ovoj saveznoj državi, koja je postala svojevrsna utvrda za republikance.

DeSantis je 2024. godine već pokušao postati kandidat Republikanske stranke, ali je već u januaru te godine povukao kandidaturu i stao u potpunosti iza Donalda Trumpa. Iako o tome još ne govori javno, DeSantis je pojedinim izjavama nakon izbora sugerisao da je spreman za novi pokušaj, ali ovoga puta bez Trumpa.

Kada su objavljeni rezultati izbora, DeSantis je u svojim javnim obraćanjima hvalio republikanske rezultate na Floridi, rekavši kako je ova savezna država preživjela "plavi cunami", a onda se obrušio na aktuelno rukovodstvo svoje stranke.

DeSantis je spominjao odvajanje od prosječnih birača, grešku u izboru pojedinih kandidata, kao i generalno lošu kampanju Republikanske stranke van Floride. Naravno, to je sve uradio bez identificiranja Trumpa kao krivca, što bi bilo politički pogubno, čak i nakon ovakvog poraza.

Ovakve poruke, kao i u slučaju Vancea, definitivno sugerišu interes za kandidaturu, a DeSantisu ide u prilog činjenica da će izbjeći direktne veze s Trumpovom administracijom, u kojoj nije radio niti s kojom se pretjerano povezivao, fokusirajući se na rad na Floridi.

Ipak, on ima druge probleme. Prije svega, njegovi dosadašnji politički izleti van Floride nisu dali dobre rezultate. Prije nekoliko godina imao je javnu debatu s tadašnjim guvernerom Kalifornije Gavinom Newsomom, a konsenzus među analitičarima u Americi bio je da je DeSantis izašao kao poražen iz ovog verbalnog okršaja.

Samim tim, pitanje je da li DeSantis može za dvije godine izgraditi određenu vrstu prepoznatljivosti van savezne države koju vodi, a posebno kada se uzme u obzir da su Teksas, Kansas, Iowa, Sjeverna Karolina, Južna Karolina, Ohio i Michigan, čiji građani su 2024. godine glasali za Trumpa, izabrali demokratske kandidate za svoje senatore na ovim izborima.

U tim saveznim državama republikanci imaju mnogo posla kako bi glasače pridobili nazad, a pitanje je kako će prihvatiti njima relativno nepoznatog guvernera iz savezne države koja im jednostavno nije pretjerano važna.

U tom kontekstu može se reći da je DeSantis postao žrtva "Trumpizma" u Republikanskoj stranci, odnosno pojave da sav prostor mora ići vođi, a od toga koristi mogu imati samo oni koji su blisko uz njega (kao Vance i Rubio). Time je DeSantisu za prepoznatljivost koja mu je potrebna ostavljen izrazito limitiran prostor, a ima samo godinu i po da do njega dođe.

Republikanci nemaju svog Jona Ossoffa

Najveća razlika između Republikanske i Demokratske stranke je, u suštini, što je kadrovska politika puno bolja među demokratama, a time je stvoren potencijalni bazen kandidata za 2028. godinu koji je značajno širi od republikanskog.

Ozbiljnom i uspješnom kadrovskom politikom demokrate su došle do senatorskih i guvernerskih mjesta u utvrdama Republikanske stranke, što im daje priliku da vode mnogo ozbiljnije kampanje i ponove neka od iznenađenja iz ovog izbornog ciklusa za četiri godine.

S druge strane, republikanci nemaju mnogo kadrova u saveznim državama koje tradicionalno glasaju za Demokratsku stranku, što im sužava prostor za djelovanje.

Jednostavnije rečeno, Republikanska stranka nema guvernera ili senatora iz Kalifornije ili New Yorka, koji bi 2028. godine mogli biti kandidati i osvajati glasove i u demokratskim saveznim državama.

Demokrate imaju guvernera Andyja Besheara u Kentuckyju te senatore Jamesa Talarica u Teksasu, Jona Ossoffa u Georgiji, Adama Hamiltona u Kansasu, Josha Tureka u Iowi i mnoge druge koji ne moraju nužno biti kandidati, ali mogu značajno utjecati da njihov stranački kolega dobije ozbiljan prostor i potencijal za iznenađenje u ovim tradicionalno republikanskim saveznim državama.

Dvije godine su dug period, ali je pred republikancima ozbiljna borba, a pojedine okolnosti sugerišu da bi poraz mogao biti neizbježan. Ipak, američka politika je takva da ništa nije potpuno iznenađenje pa tako ne bi bio ni povratak Republikanske stranke iz ambisa u koji ih je gurnuo njihov trenutni vođa.