Pročitajte pjesmu zbog koje je nobelovcu Grassu zamjerio Izrael
Pjesma pod nazivom "Ono što se mora reći" kritikuje licemjerje Zapada kada je u pitanju izraelski nuklearni program. Nobelovac za Izrael kaže da je prijetnja ionako krhkom svjetskom miru, a sve zbog njihovog odnosa prema Iranu.
Njemački mediji su prenijeli Grasove izjave gdje on navodi da riječi kritike napisane u pjesmi nisu upućene izraelskom narodu, već vlastima predvođenim premijerom Benjaminom Natanyahuom, jer kako je pisac rekao “njegova politika stvara neprijatelje zemlji i gura je u sve veću izolaciju”.
Pjesmu kojom Grass otvoreno progovara o onome o čemu svi šute, odbili su objaviti mnogi njemački listovi. Pisac u pjesmi navodi i to da je svjestan da će ga optužiti za antisemitizam nakon što otvoreno progovori o izraelskoj prijetnji svjetskom miru.
Pjesmu, za koju navode da nije riječ o velikom umjetničkom ostvarenju, niti o brilijantnoj političkoj analizi, ali da će jednog dana biti upamćena kao Grassove najutjecajnije riječi, odbili su objaviti mnogi njemački listovi. Na kraju ju je prošle sedmice objavila italijanska “La Repubblica”, ipak bojažljivo.
Zajedno uz pjesmu je objavljeno i nekoliko komentara na nju tako da su ublažili efekt koji bi izazvala da su je objavili bez ikakvog dodatnog objašnjeja i komentarisanja. No, bez obzira na to, istina koja je rečena našla je svoj put, samo ju je neko trebao prvi reći. Günter Grass je rekao:
“Ono što se mora reći”
Zašto šutim, zašto toliko dugo ne rekoh ni riječi, Šta me to priječi, Kad je jasno da su na pomolu Ratne igre, na kraju kojih, mi preživjeli Svedeni bivamo na uzgredno, a da ih nismo htjeli? Postalo je valjanim pravo na preventivni napad, Koji bi mogao unišiti sav narod iranski, Vođen od komedijaša nekog, Što ga raspaljuje planski. Pretpostavljaju, da sprema atomsku bombu Kako bi svijetu zakuhao čorbu.
Pa zašto sam onda sebi zabranio, Nazvati imenom – i nisam to kanio, Onu drugu zemlju, koja godinama, kako se kaže- -Atomskim potencijalom raspolaže – tobože tajno, A svi to znaju, i izbjegava kontrolu i inspekciju, trajno? Šutnju o takvom stanju stvari ja grijehom ćutim I moja je šutnja krivica i laž, od koje se mutim, Jer treba o tom povesti računa i platiti ceh, Iako će na me zazvati "antisemitizam" k’o grijeh. A sad, eto, jer su u zemlji mojoj Neiskazivi zločini bili ekskluzivni,
Kojima primjera nema niti se opravdanja moglo naći Ponovo ćemo se u trgovini snaći, Pa da se iskupi nacija, iznađena je "reparacija", Te Izraelu treba dati još i podmorski opasan stroj Spreman za ubitačni boj I uništenje atomskih glava, Tamo gdje se samo predmijeva Da postoji atomska bomba prava. Ali treba se toj zemlji odužiti, i ova podmornica grozna Za zastrašivanje će poslužiti. Zašto dosad ne rekoh ni riječi? Jer mišljah da me moje porijeklo priječi: Na njemu zločina strašnog je žig, I strahujem kako će taj mig Protumačiti izrelska država, Jer kakavog ja imam prava, Kad s njom suosjećam i želim ostati vezan, Donijeti zaključak trijezan: A pišem ga posljednjom tinom: Zar izraelski potencijal zaprijetiti može, Atomskim ratom, krhom svjetskom miru, Zar dotle stigosmo, o bože? Jer danas ipak to treba reći - Ono zašto će sutra možda biti kasno; Jer mi Nijemci – opterećeni krivicom teškom Sutra ćemo se osramotiti još gorom greškom, Isporučujući oružje za predvidiv i predviđeni zločin, Naše sudjelovanje neće biti moguće opravdati ničim. Priznajem: ne mogu šutjeti više, Jer od dvoličnosti zapada ne može da se diše, I nadam se da mnogi žele prekinuti šutnju I izraziti ljutnju potstrekivaču opasnosti znane I da isto tako ustraju, da odustane i pristane Na stalnu i slobodnu pasku Atomskog potencijala Izraela kao i Irana I da vlade dozvole, da se kontrolira i jedna i druga strana Od strane međunarodnih organa. Samo na taj način i Izraelci i Palestinci I još više svi ljudi koji žive bok uz bok, i jedni i drugi, U toj nesretnoj regiji zaposjednutoj ludilom Naći će izlaz i sebi i nama i svijetu svom.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
