Izraelska naftna kompanija otkrila je prošle godine prvi rezervoar prirodnog plina Tamar oko 90 kilometara od lučkog grada Haife, podsjeća list Gulf Times.
Tamar i još jedno plinsko polje Dalit, takođe otkriven lani, počet će proizvodnju 2012., a stručnjaci kažu da zajedno rezerve plina u njima iznose 160 milijardi kubnih metara, što je dovoljno da podmiri potrebe Izraela za energijom u naredne dvije decenije, navodi AP.
Početkom ove godine otkriveno je još jedno polje Leviatan, za koje se misli da je bogatije od Tamara i Dalita zajedno i da ima 450 milijardi kubnih metara plina.
Kada jednom budu eksploatisani ti rezervoari ne samo da će zadovoljti izraelske domaće potrebe za plinom, već će tu zemlju pretvoriti u jednu od 10 najvećih izvoznika prirodnog plina, najavljuju pojedini eksperti.
Proiranski Hezbollah u Libanu upozorio je, međutim, kako Izrael planira da ukrade prirodni plin s libanske teritorije i najavljuje da će se braniti raketama.
Izrael, s druge strane, tvrdi da polja ne zalaze u libanske vode, s čim se slažu i stručnjaci, ali morska granica između te dvije zemlje, koje su još zvanično u ratu, nikada nije precizno utvrđena.
Jevrejska država sada zavisi u potpunosti od uvoza energije i troši milijarde na prirodni plin iz Egipta i ugalj iz raznih zemlja.
Kada prvo otkriveno polje počne proizvodnju plina, izraelski troškovi za energiju mogli bi se smanjiti za milijardu dolara i donijeti 400 miliona dolara prihoda godišnje.
To se može smatrati dodatnim bonusom, kako je ocijenio Paul Rivlin istraživač s Univerziteta Tel Aviv, naglasivši da je Izrael uvek tražio naftu, ali nikada nije očekivao da će postati proizvođač.
Ta zemlja je, prije svega, poznata po "high tech" ekonomiji.
Predsjednik libanskog parlamenta Nabih Beri upozorio je da se "Izrael pretvara u naftni emirat dok ignoriše činjenicu da se naftna polja šire, sudeći po mapama, u libanske teritorijalne vode".
Takve tvrdnje odbijaju izraelski zvaničnici i označavaju ih glupostima. Liban tek treba da usvoji zakon o eksploataciji nafte i plina uz obalu, ali američka geološka studija pokazuje da rezerve plina postoje i uz obalu Libana, pa i Sirije i pojasa Gaze.
Izrael i libanski šiitski Hezbollah već su ratovali u ljeto 2006. godine. Sukob je izbio nakon otmice dva izraelska vojnika u prekograničnom upadu gerilaca Hezbollaha. U jednomjesečnom ratu je poginulo oko 1.200 osoba u Libanu, uglavnom, civila i 160 Izraelaca, najviše vojnika.
Izraelski zvaničnici tvrde da je poslije tog rata Hezbollah uspio da utrostruči rezerve raketa i da ih sada ima više od 40.000.
Eksperti koji kažu da i na libanskoj strani ima plina, navode da bi strane naftne kompanije trebalo da procjene ukupne rezerve i koliko je kubnih metara na jednoj i koliko na drugoj strani. Postoji, smatraju oni, mogućnost zajedničkog razvoja plinskih polja uz diobu profita u skladu s rezervama.
Istraživanje rezervi nafte i plina bilo je izvor nesporazuma libanskih političara tokom posljednje decenije. Za sada se zna da postoje znaci rezervi u Libanu, ali se ne zna obim. Bez obzira na to, svako otkriće pomoglo bi libanskoj vladi da plati jedan od najvećih dugova na svijetu od oko 52 milijarde dolara.
I Izrael i Liban su do sada bili jedne od rijetkih zemlja na Bliskom istoku bez unosnih prirodnih bogatstava, pa su Izraelci razvijali visoku tehnogiju, a Libanci turizam i investicije u nekretnine.
Rivlin, ipak, smatra da baš zbog okruženja Izreal neće postati značajan izvoznik, jer susjedne zemlje ili nemaju potrebu da kupuju ili neće htjeti da kupuju plin iz te zemlje, a transport na dalje tržišta u Evropi ne bi bio isplativ.
Ima i drugačijih mišljenja, da će Izrael lako naći kupce. Ta zemlja sada razmišlja kako će zaštiti postrojenja za prozvodnju plina s obzirom na to da je u prethodnom ratu Hezbollah uspijevao da raketira izraelske borbene brodove.
Moguća saradnja, očito, za sada nije aktuelna.
Slavnoj glumici odstranjene grudi nakon dijagnoze raka: Bila sam u potpunosti shrvana
