Ricoeur je, kako danas tim povodom piše ljevičarski Liberation, čovjek bez koga bi slika velikog evropskog intelektualca, angažiranog u brojnim intelektualnim i ideološkim sporovima u 20. stoljeću, bila "nepotpuna i lažna".
Ricoeur, koji je mjesecima bio bolestan, umro je u snu u noći između četvrtka i petka u svojoj kući u živopisnom gradiću Chatenay-Malabry, u pariškoj regiji, saopštio je agenciji AFP njegov prijatelj, filozof Olivier Abel.
Ricoeur je bio vrlo zanimljiva osoba - protestant (za razliku od većine Francuza), angažiran intelektualac, militantan socijalist... Njegovo filozofsko djelo obuhvaća skoro sve domene - politiku, psihoanalizu, poeziju, teoriju književnosti i duboku, najčešće kritičku studiju Svetog pisma.
Suprotstavljao se svakom obliku totalitarizma i svim ratovima - od onoga u Alžiru (1954.-1962.) do ratova na tlu bivše Jugoslavije u prethodnoj deceniji.
Autor je velikog broja djela uključujući "Vrijeme i priču" ("Temps et recit", 1983.), "Biti kao što je neko drugi" ("Soi-meme comme un autre", 1990.) i, "Pamćenje, historija, zaborav" ("La memoire, l'histoire, l'oubli", 2000.), djela koja su vrlo značajno utjecala na cijelu jednu generaciju intelektualaca u Francuskoj i u inostranstvu.
Francuski ministar kulture Renaud Donnedieu de Vabres izjavio je povodom smrti Paula Ricoeura, da je on "znao iz vlastitog sudjelovanja u velikim dramama kroz koje je prošla evropska historija u 20. vijeku izvući lekcije i pouke koje se danas svima nameću".
"Kamen temeljac njegove misli, glavno nasljeđe koje nam je ostavila njegova divna i velika savjest jest njegovo umijeće da rehabilitira i pomiri etiku i politiku", naglasio je ministar de Vabres.
