Zabrinuti rastom nezaposlenosti i siromaštva, a od januara podvrgnuti novome planu štednje, Portugalci se nisu zanimali za izbornu kampanju, javlja agencija AFP o zemlji u kojoj je petina radno aktivnog stanovništva zaposlena na određeno i time najnesigurnija kategorija i najpogođenija mjerama štednje.
Politolozi smatraju da je jedina nepoznanica izbora koliki će biti odaziv i predviđaju rekordnu apstinenciju.
Cavaco Silva, 71-godišnji ekonomist, kandidat stranaka desnice, trebao bi dobiti glasove 57 do 60 posto birača. Njegov glavni protivnik, pjesnik Manuel Alegre, kandidat socijalista i Bloka ljevice (krajnja ljevica) mogao bi dobiti između 20 i 27 posto glasova, a preostala četiri kandidata za njima znatno zaostaju.
Alegre (74), se natjecao i 2006., te iznenadio s 20,7 posto glasova, više nego je dobio tadašnji službeni kandidat socijalista, bivši predsjednik Mario Soares (14,3 posto), a Cavaco Silva je pobijedio s 50,5 posto.
Glavni urednik dnevnika Diario de Noticias kaže da se u Portugalu ustalila praksa reizbora predsjednika na drugi mandat i postala nalik "izbornoj šetnji".
Stanovnike Lisabona zaokupljaju brige kako preživjeti krizu, a izbori ih ne zanimaju i zato jer šef države nema većih ovlasti, piše francuska agencija i donosi poseban tekst o oko 900.000 ljudi koji godinama rade bez ugovora i prava na bolovanje ili plaćeni godišnji odmor.
Zaposlene bez ugovora poslodavac može otpustiti u bilo kojem trenutku i na njihovo mjesto dovesti drugog, a oni se mogu samo prijaviti zavodu za zapošljavanje, ali naknadu za nezaposlene neće dobiti. U strahu od gubitka i takvog posla, ti ljudi ne žele otkriti svoj identitet.
U Lisabonu je predsjednička kampanja bila nevidljiva, bez velikih izbornih plakata i skupova koje su kandidati održavali u unutrašnjosti zemlje. Predsjednik Cavaco Silva sustavno je odbijao odgovarati na napade protukandidata temeljem svog statusa što mu sprečava ulazak u "političko-stranačke borbe", prenijela je Hina.
Rođen 1939. u skromnoj obitelji iz Algarvea (jug) Cavaco Silva uključio se u politiku nakon pada diktature 1974. kao član Demokratske narodne stranke (desni centar). Doktorirao je na sveučilištu York u Velikoj Britaniji i bio sveučilišni profesor, a zatim ministar financija (1980/81.) te premijer od 1985. do 1995. godine.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
