Seljake niko ništa ne pita
0

Pogranično selo Ghajar kojem prijeti dioba na pola

Sarajevo-x.com
Da se nalazi na bilo kojem drugom mjestu na svijetu, selo Ghajar bilo bi raj za turiste. Ovako je smješteno u centar međudržavnog sukoba između Izraela, Libana i Sirije i moglo bi biti podijeljeno na pola.

Selo na kraju duge ceste nalazi se na Golanskoj visoravni, piše dopisnik BBC-a.

Najveća planina u regionu, koju u Izraelu zovu Hermon, a u Siriji Jebel Sheikh, nalazi se samo nekoliko milja dalje. brda južnog Libana su na sjeveru, a more Galilee na jugu.

Ipak, Ghajar nije uobičajeno mjesto. Njegova ljepota nadmašila je njegovu stratešku važnost. Ima oko 2.000 stanovnika koji se jako boje da bi uskoro mogao izbiti konflikt koji će podijeliti njihovu zajednicu.

Predstavnik seljaka Najib al-Khatib stoji na kraju ulice koja dijeli selo na sjeverni i južni dio i kaže da vjeruje kako će tu uskoro stajati fizička barijera između dvije nacije koje su tehnički još uvijek u ratu - Izraela i Libana.

"Škola, džamija, groblje i klinika, sve to se nalazi u južnom dijelu. Ako UN podijeli selo, kako će djeca ići u školu? Kako će majke posjećivati bolnicu?" pita on.

Ghajar se sve do arapsko-izraelskog rata 1967. smatrao dijelom Sirije, ali je onda Izrael okupirao Golansku visoravan, anektirao je 1981., a stanovnici Ghajara postali su državljani Izraela.

Ipak, s godinama se selo proširilo van ranijih granica. To nije bilo problem do 2000., ali onda je Izrael okupirao južni Liban.

Ujedinjene nacije oduprle su se izraelskim pritiscima da postavi ogradu duž sela, kako bi označio svoju teritoriju. Složili su se da će održati status quo, ali pripadnici islamističkog pokreta Hezbollah počeli su upadati na sjeverni dio sela i Izrael je ovaj prostor pretvorio u zatvorenu vojnu zonu, dostupnu samo stanovnicima sela.

Godine 2005. Herbollah je neuspješno pokušavao protjerati izraelske snage s juga sela, a kasnije je Izrael zauzeo i libanski dio Ghajara.

Sada UN s njima pregovara o povratku teritorija.

Problem je veliki, a seljake niko ništa ne pita, niti im govori šta se dešava. Mnogi od njih, ipak, ne mare ko će kontrolisati prostor, sve dok im ne podijele zajednicu.

"Prije 1967. niko nije mario za Ghajar", kaže jedna stanovnica sela. "Nikoga nije bilo briga, a sad su svi zainteresovani za našu sudbinu."