Ashdown analizira, po njemu, političke i vojne greške načinjene u Afganistanu i procjenjuje da tekućoj strategiji valja dati vremena da se eventualno, potvrdi na djelu. Ali i da je, kako kaže, došlo vrijeme da se diskretno poradi na planu B.
Zapad prvo mora da održi vojni pritisak tamo gdje je to u stanju da čini. Ako bi se strane trupe sada povukle iz Afganistana, izgubile bi svu kontrolu nad konačnim ishodom sukoba.
Drugo, kaže Ashdown, treba početi razgovor s talibanima. To će, po njemu, dobiti na značaju tek kada se na tome angažuje i Washington koji, po Ashdownu, griješi u procjeni da će kasnijim uključivanjem postići veći uticaj.
Treće, piše autor teksta u Timesu, mora se raditi na miru u cijeloj zemlji; treba naime shvatiti da dostizanje mira samo na jugu Afganistana, eventualno neprihvatljivog za narode na sjeveru, samo produbljuje rizik naknadnog građanskog rata.
I, konačno, treba uključiti susjede Afganistana. Odnosno, piše Ashdown, početi pripreme za međunarodnu konferenciju o budućnosti te zemlje. Cilj konferencije bi bio sporazum, nalik onom za BiH iz Dejtona, kojim bi se osigurao teritorijalni integritet zemlje, osigurao udio njenih susjeda u svemu tome a ključne velike sile, poput Amerike, Kine i možda Rusije, postale garanti takvog sporazuma.
Ashdown priznaje da se time ne otklanja mogućnost eventualnog građanskog rata u Afganistanu ali bi sporazum možda mogao da bude najbolji mogući bedem protiv jednog takvog sukoba. Da li će biti teško? Hoće ali ne onoliko koliko bi bilo sučeljavanje s posljedicama neuspjeha. Da li će to podrazumjevati i saradnju s pojedinim, krajnje neprijatnim likovima? Svakako da hoće ali, kaže Ashdown, ni Milošević i Tuđman nisu bili anđeli u Bosni.
- Jednostavno, ako shvatimo da nije moguće ono u šta smo se uzdali, onda nema druge nego da razmotrimo ono što nam je preostalo, ma koliko neugodno bilo, zaključuje Ashdown u Timesu.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
