Od kolonijalizma do neokolonijalizma: Hoće li Gaza za "upravnika" dobiti Tonya Blaira

Pogled na historiju Palestine u posljednjih nešto više od stotinu godina natjerao bi cinike da kažu da se krivac za trenutno stanje krije u kolonijalnom naslijeđu i politici Britanskog carstva iz 20. stoljeća, a da je posebna vrsta historijske šarade da se ime bivšeg premijera Tony Blaira javlja u ulozi koja bi se najbolje mogla opisati kao neokolonijalni upravitelj teritorije.

Moderni problemi područja Palestine počeli su s Prvim svjetskim ratom. Britanski kolonijalni upravitelj Egipta Sir Harold McMahon obećava šerifu Huseinu, čuvaru Mekke i Medine da će Arapi nakon pobune protiv Osmanskog carstva dobiti svoju jedinstvenu državu.

Dok su ova obećanja dolazila Arapima, Francuska i Velika Britanija su radile na Sykes-Picot sporazumu o podijeli interesnih zona na Bliskom istoku u kojem je uključena i "međunarodna uprava" za Palestinu.

Poseban impuls je dala Balfourova deklaracija kojom je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour, u pismu od drugog novembra 1917. godine Lordu Rotschildu, lideru jevrejske zajednice u Velikoj Britaniji, obećao da će na prostoru Palestine biti formirana država jevrejskog naroda. Njome su ignorisani interesi i želje 700.000 Arapa koliko ih je tada živjelo u Palestini. Liga naroda, preteča Ujedinjenih nacija, je 1922. godine dodijelila mandat Velikoj Britaniji da upravlja Palestinom.

Period između dva svjetska rata obilježilo je intenzivnije doseljavanje Jevreja iz cijelog svijeta u Palestinu, a nezadovoljstvo je dovelo do Arapskog ustanka od 1936. do 1939. godine. Britanska Komisija za Palestinu je 1937. godine donijela plan o podijeli Palestine "kao jedino rješenje čak i u slučaju ako to znači masovno raseljavanje Palestinaca".

Nakon Drugog svjetskog rata izmoreno Britansko carstvo je tražilo načine da opere ruke od odgovornosti koje je preuzelo na sebe te je napustilo mandat i odgovornost podijelilo na Ujedinjene nacije. UN je Rezolucijom 181 izglasao podijelu Palestine, a podijela je bila takva da je favorizovala Izrael. Izrael je proglašen 1948. godine, a iako je Velika Britanija trebala nadgledati podijelu, uglavnom je bježala od svojih obaveza.

Iako Tony Blair više nije zvanični predstavnik Velike Britanije njegovo ime kao budućeg šefa "Mirovnog odbora" je duboko kontroverzno.

Prvi razlog jeste to da se Palestincima kao i desetljećima ranije oduzima pravo na samoopredjeljenje garantovano poveljom Ujedinjenih nacija, te da sami vladaju sobom i odlučuju o svojoj sudbini.

Drugi razlog jeste ličnost Tonya Blaira koji je kao premijer Velike Britanije vodio njegovu državu u invaziji na Irak, iza koje je ostalo oko 700.000 mrtvih. Invazija je započela na osnovu lažnih optužbi o razvoju oružja za masovno uništenje, a Blair se godinama kasnije u suzama ispričavao kazavši da osjeća "više tuge, žaljenja i isprike nego što biste ikada mogli zamisliti ili povjerovati".

"Tony Blair? Nikako. Dalje ruke od Palestini. Hoćemo li se možda naći u Haagu?", napisala je specijalna izvjestiteljica UN-a za Palestinu Francesca Albanese u svojoj reakciji, aludirajući da je Blairu mjesto da odgovara pred Međunarodnim krivičnim sudom.

"Već smo bili pod britanskim kolonijalizmom. On ovdje ima negativnu reputaciju. Ako spomenete Tonyja Blaira, prvo što ljudi spomenu je rat u Iraku", rekao je Mustafa Barghouti, generalni sekretar Palestinske nacionalne inicijative.

Ideja da Tony Blair dobije ulogu u upravljanju Gazom nije došla ni iz čega. Naime on je još u vrijeme druge administracije Billa Clintona sarađivao u naporima za postizanje mira u Palestini.

Od 2007. do 2015. godine imenovan je posebnim izaslanikom tzv. Kvarteta (SAD, Rusija, Evropska unija i UN), pozicija koje bila osmišljena za koordinaciju mirovnih napora. Pristalice ističu da je imao isključivo ulogu u ekonomskom razvoju, bez utjecaja na politička pitanja.

Nakon sastanka s Benjaminom Netanyahuom prilikom predstavljanja plana za Gazu. Jedino ime koje je Donald Trump spomenuo bilo je Tony Blair.

Američki predsjednik predsjedavao bi ovim takozvanim "Odborom za mir", a Blair bio bi član.

"On je dobar čovjek, vrlo dobar čovjek", rekao je Trump novinarima.

U posljednjoj fazi izraelskog rata u Gazi, Blair je bio uključen u izradu mirovnih planova. Sarađivao je blisko s Trumpovim zetom Jaredom Kushnerom i Ronom Dermerom, ključnim savjetnikom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

U julu je u Bijeloj kući razgovarao s Steveom Witkoffom, izaslanikom SAD-a za Bliski istok, a u augustu je prisustvovao sastanku na visokoj razini o poslijeratnoj strategiji za Gazu.

Konačna uloga Blaira će biti vjerovatno određena tokom druge faze pregovora, nakon puštanja izraelskih i palestinskih zarobljenika, ali kao što je u kolumni za The Guardian primjetio bivši američki sigurnosni koordinator u Iraku Josh Paul "Blairova vlada u Gazi bi, baš kao i američka vlada u Iraku, bila nekompatibilna transplantacija koju bi tijelo odbacilo, što bi dovelo do ciklusa nasilja i eskalacije koji se u potpunosti može izbjeći i nije u ničijem interesu".

Kolonijalno naslijeđe Velike Britanije se nalazi u korijenu većine problema koji su pogodili Palestince, a teško je vjerovati da će u 21. stoljeću neokolonijalna rješenja donijeti trajnu dobrobit za Palestince. Nakon što je "Zapad" imao veliku ulogu u omogućavanju da Izrael provede genocid u Gazi, bit će potrebno mnogo truda da se dokaže da su za njih Palestinci zaista ljudi koji zaslužuju puna prava kao svi drugi narodi.