Još jednom su naši avioni u akciji nad stranom zemljom, nastavlja dalje John Nichol, bivši pripadnik UN-a za vrijeme rata u BiH. Tri mjeseca sam patrolirao zonom zabrane letenja nad Bosnom 1994-95, ali ovoga puta je drugačije.
Jasno je da su iz nekih libijskih letjelica napadane civilne mete i mi smo to zaustavili, zaključuje Nichol.
"Srebrenica je bila klasični primjer situacije u kojoj je agresorskim snagama bilo dozvoljeno da rade šta hoće. Bosanski Srbi su ubili oko 8.000 civila, uglavnom muškaraca i dječaka, dok je 25.000 do 30.000 postalo žrtvama etničkog čišćenja. Moje kolege iz UN-a, u vazduhu i na tlu, sjedili su i posmatrali šta se dešava. Ipak, to nije slučaj ovog vikenda. U Libiji NATO i UN imaju ovlasti da napadaju Gaddafijeve snage, što uzrokuje mnogo problema. Mnogi od njegovih pristalica ne nose vojnu opremu koju je lako identifikovati."
Guardianov analitičar upozorava da je zbog toga veoma teško razlikovati prijateljske od neprijateljskih snaga, dodajući da je i iskusnim i obučenim profesionalcima teško razlikovati kamion Gaddafijevih snaga od onog koji prevozi izbjeglice.
"Niko ne želi pogriješiti i imati krv nevinih civila na svojim rukama", piše Nichol.
On dodaje i kako postoje problemi sa komandom, kontrolom i koordinacijom.
"Ko će objasniti pobunjenicima u Benghaziju kako da razlikuju RAF-ov Tornado od libijskog Floggera?", pita se analitičar. "Koliko smo spremni da ostanemo ovdje? Koliko dugo je NATO spreman da štiti Benghazi i šta kad to postane jedini slobodni libijski grad? Moglo bi to trajati mjesecima ili godinama. Troškovi bi mogli biti ogromni, a britanska vojska nema dovoljno resursa za sukob koji bi se odužio."
Nichol također smatra da nije jasno definisano šta će se desiti ako Gaddafijev režim padne.
"Ovo pitanje niko nije postavio u Iraku i Afganistanu i ja se samo mogu nadati da su političari izvukli pouku iz ovih strašnih grešaka", završava analizu Nichol.
