Prije tačno tri godine cijeli svijet je potresla vijest o pojavi osamnaestogodišnje Austrijanke Natasche Kampusch, koja je nestala kao desetogodišnja djevojčica 1998. godine, na putu do škole, ali mršava plava devojka u ljubičastoj haljini pojavila se 23. avgusta 2006. godine na prozoru jedne porodične kuće u predgrađu Beča, zatraživši pomoć: "Ja sam Natascha Kampusch" - rekla je tada.
Djevojka se ubrzo našla u policiji, a javnost je uzdrmala priča o jednom od najspektakularnijih kriminalnih slučajeva u istoriji alpske republike.
Wolfgang Priklopil, tada star 44 godine, odmah nakon udarne vijesti o povratku nestale Natasche Kampusch izvršio je samoubistvo bacivši se pod voz u bečkom metrou.
Naizgled "fini gospodin", elektrotehničar, koji svojim izgledom i ponašanjem nije odudarao od okoline, držao je osam godina u tamnici djevojčicu koja je tog avgustovskog dana uspjela da se nađe na slobodi.
Milionski auditorijum je nedjeljama čekao da čuje detalje ove jedinstvene kriminalističke priče. Natascha Kampusch je tada dala svoj prvi intervju austrijskoj državnoj televiziji ORF, koji je putem malih ekrana pratilo 2,6 miliona Austrijanaca, a kasnije i više miliona ljudi u širom svijeta.
Njena otmica i život u specijalno za to izgrađenom podrumu kuće Wolfganga Priklopila postali su jedan od najspektakularnijih slučajeva u istoriji kriminala, a i danas, nakon tri godine, slučaj važi za "nepotpuno razjašnjen".
Naime, odmah nakon njenog nestanka 2. marta 1998. godine jedna učenica se javila i rekla da je posmatrala kako su dva čovjeka uvela desetogodišnju Nataschu Kampusch u bijeli kombi.
Policija se već 6. aprila našla u kući Wolfganga Priklopila, koji nije imao nikakav alibi i koji je naveo da mu bijeli kombi služi za prevoz građevinskog materijala.
Odmah zatim je i jedan prolaznik ukazao na Priklopila, rekavši policiji da on ima problem komunikacije, odnosno "stupanja u kontakt" i da možda posjeduje oružje, kao i da ima seksualne sklonosti prema djeci.
U julu 2002. godine ovaj slučaj otmice predat je novoj istražnoj jedinici, koju je vodilo kriminalističko odjeljenje pokrajine Burgenland.
U novembru 2006. godine državno tužilaštvo je zatražilo istražni postupak, a osim iskaza jedne dvanaestogodišnje djevojčice, nema dokaza da je Priklopil imao saučesnike.
Državno tužilaštvo je sredinom novembra 2006. godine utvrdilo da je bilo riječi o jednom počiniocu u ovom slučaju, te da je Wolfgang Priklopil potpuno samostalno počinio ovo krivično djelo.
Tvrdnje o saučesnicima, o kojima se spekulisalo u javnosti, nisu mogle da budu potvrđene, kao ni sumnje da je Priklopil bio inspirisan romanom “Skupljač” Johna Fowlesa.
Sama Natascha Kampusch je u svom iskazu rekla da nema saznanja o saučesnicima i da je, prema njenom znanju, Wolfgang Priklopil samostalno počinio ovo krivično djelo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova formiralo je komisiju, predvođenu bivšim predsjednikom Ustavnog suda i pravnikom od ugleda Ludvigom Adamovichem.
U junu 2008. godine ova komisija predala je izvještaj o slučaju Kampusch, a, u osnovi, u njemu stoji da do sada nisu potpuno iscrpljene sve stavke istrage.
Slučaj Natasche Kampusch ni danas, nakon tri godine od njenog pojavljivanja na slobodi, ne prestaje da intrigira javnost i još je u nadležnosti Visokog državnog tužilaštva.
Špekulacije, koje posljednjih mjeseci ne prestaju da se pojavljuju u javnosti, kreću se od onih koji tvrde da su se žrtva i otmičar poznavali od ranije, zatim da je bilo više saučesnika - do toga da se iza cijelog slučaja kriju i mračne strane "krem društva".
Nataša Kampuš, koja danas ima 21 godinu, vlasnica je kuće u kojoj je bila utamničena osam godina. Kuća i automobil Wolfganga Priklopila pripali su joj tokom procesa obeštećenja.
Kampuschova sada završava školovanje i bavi se pretežno humanitarnim aktivnostima.
Detalji njenog osmogodišnjeg života u potpuno nenormalnim uslovima nikada nisu dospjeli do javnosti, na šta je posebno pazilo Državno tužilaštvo...
U svojim prvim medijskim nastupima Natascha je svoj odnos sa otmičarem kratko i slikovito opisala: "Nosio me na rukama i gazio me nogama”.
Svojim držanjem i zavidnim vokabularom Natascha i danas intrigira javnost, a u svom obraćanju medijima povodom trogodišnjice života na slobodi rekla je: "Moj slučaj je bio jedan od najspektakularnijih događaja u istoriji kriminala, te je razumljivo i interesovanje. Spektakularni kriminalni slučajevi bude fantazije".
Natascha Kampusch bila je zatvorena 3.096 dana u kući Wolfganga Priklopila u Strasshofu, mjestašcu u pokrajini Donja Austrija. Bila je sakrivena u jednom specijalno za to sagrađenom podrumu ispod garaže. Od spoljašnjeg svijeta dijelila su je trezorska vrata, koja su sakrivala podrum bez ikakvog prozora.
Prostor u kome je bila sakrivena bio je širok 181 centimetar i dug 278 centimetara lijevo i 246 centimetara desno od ulaza - dimenzija 50 puta 50 centimetara. Na lijevoj strani se odmah nakon ulaza nalazio krevet na sprat.
Ukupno je prostor u kome je bila sakrivena bio visok 237 centimetara. Preko puta kreveta se nalazio mali pisaći sto, a na njemu mali TV uređaj. Na ostalom dijelu zida nalazili su se regali. U desnom uglu pored ulaza nalazio se sanitarni čvor i umivaonik.
Istražioci su rekli da je ulaz u ovaj prostor bio tako dobro sakriven da je vjerovatnoća mala da bi bio otkriven čak i prilikom pretraživanja cijele kuće.
Kampušova je u svojim prvim izjavama navela da je prvih pola godine nakon otmice neprestano boravila u njemu, a da je kasnije smjela da boravi i u kući otmičara - kada nikoga sem njega nije bilo u njoj.
Prema navodima medija, Natascha je nakon nekoliko godina čak i napuštala kuću u pratnji otmičara i išla s njim u kupovinu, pa čak jednom i na skijanje!?
Kampuschova nije smjela da kontaktira sa drugim osobama, jer joj je otmičar prijetio da će u tom slučaju likvidirati osobu sa kojom je razgovarala.
Takođe je - kako su pisali mediji - za vrijeme svog tamnovanja od otmičara dobijala birane novinske članke, smjela je da čita knjige, sluša radio i gleda određene televizijske programe.
Otmičar je takođe - kako je navela - često podučavao u čitanju i pisanju. Psiholozi i policajci, koji su sa njom razgovarali nakon njenog oslobađanja, rekli su da se kod nje, uprkos dugogodišnjoj izolaciji, zapaža velika inteligencija i pismenost. Bila je dobro informisana o dnevnim događajima u svijetu.
Možda vas zanima
