Nakon 800 godina prvi put izložene kosti kršćanskog sveca Franje Asiškog, 400.000 ljudi se prijavilo da ih vidi

Gotovo 400.000 ljudi se unaprijed registriralo kako bi vidjelo fragmente kostiju, koji su smješteni u uskom, neprobojnom pleksiglas sanduku u donjoj bazilici svetog Franje u umbrijskom gradiću na brdu koji je srednjovjekovni fratar proslavio.

Franjevci su odlučili izložiti kosti na mjesec dana, do 22. marta, kako bi obilježili 800. godišnjicu Franji­ne smrti 1226. godine. Cilj je oživjeti njegovu poruku mira i bratstva koja ga je učinila jednim od najomiljenijih kršćanskih svetaca i inspirirala papu Franju da kao prvi poglavar Katoličke crkve uzme njegovo ime.

Postavka njegovih zemnih ostataka posebno je zanimljiva imajući u vidu prilično dramatičnu historiju tijela svetog Franje, sina bogatog trgovca rođenog 1182. godine, koji se odrekao svog imetka kako bi živio kao prosjački fratar.

Pred kraj života, na tijelu svetog Franje navodno su se pojavile stigme, prvi dokumentovani slučaj da je neki svetac zadobio Kristove rane s križa.

Nakon smrti njegovo tijelo je stoljećima bilo izgubljeno, pošto ga je jedan od njegovih sljedbenika tajno sahranio iz straha da bi moglo biti ukradeno u borbi za relikvije, uobičajenoj u kršćanstvu srednjeg vijeka.

Ta historija ispričana je u zasebnoj izložbi u franjevačkom konventu, uz baziliku, koju hodočasnici mogu posjetiti kao dio svog termina za prolazak pored kostiju.

Brat Giulio Cesareo, glasnogovornik franjevaca u Asizu, kaže da ova postavka nije morbidno slavljenje mrtvih, već dio duge tradicije u kojoj kršćani štuju tjelesne ostatke svetaca kako bi doživjeli duh koji je u njima živio.

"Ne radi se toliko o štovanju Franje, koliko o susretu s Franjom kroz štovanje Duha Svetoga koji je ispunio tu ljudskost i učinio je sposobnom da se potpuno daruje. I to je, barem za vjernika, način da se obnovi u ovom jednom životu", kazao je.

Tokom stoljeća fascinacija relikvijama dovodila je i do zloupotreba – krađa, falsifikata, a danas i internetske prodaje su dio njihove historije. No to ne umanjuje njihovu privlačnost za vjernike, kaže Sean Pilcher, koji vodi Sacra: Relics of the Saints, organizaciju koja pruža konzultantske i usluge autentifikacije Katoličkoj crkvi.

Ako su sveci naša braća i sestre na nebu, "onda ima smisla da ćemo imati stvari za koje se držimo", rekao je.

"A Crkva samo usmjerava tu prirodnu želju koju svi imamo za povezanošću i pripadanjem na način koji nas vodi prema Kristu", kazao je.

Ono što današnjeg posjetioca posebno iznenadi jeste koliko se mali čini sveti Franjo: poznato je da je patio od lošeg zdravlja i loše ishrane, a delikatne, tanke kosti djeluju kao potvrda njegove sitne građe.

Za Fiorellu Farinu, stanovnicu sjevernog grada Reggio Emilia, toliko privrženu svetom Franji da je kupila seosku kuću u Asizu i djeci dala imena Francesco i Francesca, ova postavka je prilika koja se pruža jednom u životu.

"Samo kad pričam o tome prolaze me trnci. To je događaj koji nisam mogla propustiti", kazala je ispred bazilike.

Sveti Franjo, dodala je, išao je protiv svih društvenih normi kako bi živio evanđeosku poruku mira, brige za siromašne i za okoliš.

"U ovom historijskom trenutku, on nam je potreban", rekla je.

Sigurnosne mjere u nedjelju ujutro bile su pojačane, ali diskretne, dok su prvi hodočasnici prolazili kroz detektore metala prije nego što su ušli u baziliku. Policija nije iznosila detalje, ali je saopćila da su angažirani dodatni policajci, psi tragači, policajci u civilu, televizijske kamere i druge mjere kako bi se relikvije zaštitile.

S obzirom na historiju tijela svetog Franje, takve mjere čine se sasvim opravdanim.

Još prije smrti sveti Franjo je stekao takav ugled svetosti da je na povratku u Asiz posljednji put putovao pod oružanom pratnjom, kaže brat William Short, profesor kršćanske duhovnosti na Franjevačkoj teološkoj školi Univerziteta u San Diegu.

U savremenim zapisima spominju se i ljudi koji su posezali da otkinu dijelove njegove tunike dok je prolazio na konju, vjerujući da njegove relikvije mogu izliječiti bolesne ili spriječiti nesreću, dodao je Short u razgovoru u franjevačkoj rezidenciji u Rimu, gdje vodi međunarodni franjevački studijski centar.

Kada je sveti Franjo preminuo 3. oktobra 1226. godine, najprije je sahranjen u maloj crkvi San Giorgio u Asizu. U roku od dvije godine papa Grgur IX ga je kanonizirao i položio kamen temeljac za baziliku u kojoj će biti njegov grob.

No uoči prijenosa, povjerljivi Franjin pomoćnik, brat Elias, uzeo je tijelo i tajno ga sahranio u bazilici, u strahu da bi moglo biti ukradeno, kaže Short. Tijelo je tu ostalo skriveno, zazidano u stub i bez ikakve oznake, sve do 1818. godine. Tada su iskopavanja otkrila posmrtne ostatke, a papa Pio VII je potvrdio da kosti pripadaju svetom Franji.

"Bilo je to pitanje sigurnosti i ekonomije. Ako imate velikog sveca, novog sveca, a ovaj je čovjek imao potencijal da bude zaista veliki svetac, onaj ko dobije tijelo dobija i hodočasnike",objasnio je Short.

A Asiz ih danas ima na pretek.

Neki su se za posjetu relikvijama prijavili još kada je postavka najavljena u oktobru, nakon čega su raspoređeni u termine od po 10 minuta, počevši od nedjeljnog jutra.

Silvanella Tamos doputovala je u Asiz iz Pordenonea, sjeverno od Venecije, zajedno s grupom od 54 ljudi iz svoje biskupije. Imali su jedan od prvih termina, u 9:30 sati.

"To je tijelo koje je živo. To nije mrtvo tijelo. On nam i danas ima mnogo toga reći", kazala je.