Osim što im nedostaju osnovne životne namirnice, ove žene odjeću i suđe peru samo u hladnoj vodi i bez ikakvih deterdženata. Ni vode nema dovoljno, nego samo određena količina koju mogu dostaviti cisterne. No, prva i najveća želja ovih žena je da njihova djeca dobiju topli dom.
Pod šatorima podignuti u okolini Atme borave djeca koja nemaju ni čarapa, cipela, a većina žena na koje je rat ostavio duboke tragove, ne žele stati pred kamere i podijeliti sa svijetom svoja gorka iskustva. Ipak, neke od njih pristale da razgovaraju sa ekipom agencije Anadolija.
Iz dana u dan, one se bore za opstanak svoje djece, živeći bez struje i osnovnih namirnica od kojih bi pripremile obroke. Kažu da im je želja samo da rat prođe i da se vrate u svoje domove. U svojim molitvama svakodnevno ponavljaju želju da njihova djeca dobiju odjeću, topli dom i pristojan obrok.
"U šatorima spavamo na zemlji. Imamo jednu deku kojom se pokrivamo. Ovdje sam došla kako bi spasila živto svoje djece, ali i ovdje nisu nešto bolji uslovi", kazala je ona.
"Hrana koju imamo od stajanja je došla u takvo stanje da se ne može jesti. Želim da cijeli svijet i islamske zemlje vide naše patnje", dodala je ona.
Hammudi je također naglasila kako su djeca u šatorskom naselju konstantno bolesna zato što nemaju prikladnu odjeću ni prostor za održavanje lične higijene.
"Noć u šatorima provodimo sa jednom dekom, tako da ja dežuram nad njima kako se ne bi otkrili i prehladili", kazala je ona.
Sedamdesetgodišnja Fatme Bellur je sa suzama u očima podijelila svoja iskustva s ekipom agencije Anadolija.
"Živjela sam jedan sretan život u kući u Idlibu. Molim se da nam dođu bolji dani. Izgubila sam nekoliko bliskih osoba. Sedam dana sam ovdje sa djecom", kazala je ona.
Fatme je također dodala da ni u ovom improviziranom naselju situacija "nije bolja od smrti".
"Imam 13 djece. Svi su negdje izbjegli i jedina želja mi je da se svi zdravi vratimo kući", dodala je Fatme.