Mir blokiraju 32 kilometra: SAD želi upravljanje koridorom između zavađenih kavkaskih država

Iako su Armenija i Azerbejdžan u martu postigli dogovor o nacrtu mirovnog sporazuma, Baku i dalje insistira na nekoliko dodatnih uslova prije nego što formalno potpiše sporazum. Azerbejdžan traži da Jerevan izmijeni svoj ustav kako bi uklonio reference na teritoriju Azerbejdžana, između ostalog.

Jedna od glavnih prepreka ostaje tzv. Zangezurski koridor, koji bi povezao glavni dio Azerbejdžana s njegovom eksklavom Nahčivanom preko teritorije Armenije. Armenija odbija koristiti izraz "Zangezurski koridor", tvrdeći da on ima iredentističke konotacije i da narušava njen suverenitet nad regijom koju zove Sjunik.

Azerbejdžan, s druge strane, insistira da koridor ne smije biti pod potpunom kontrolom Armenije, izražavajući zabrinutost da Jerevanu ne može biti povjereno osiguravanje nesmetanog pristupa. Isto tako, Armenija kategorički odbacuje mogućnost da se kontrola nad rutom prenese na bilo koju treću stranu.

Koridor dug 32 kilometra postao je značajna prepreka u postizanju trajnog mira između Armenije i Azerbejdžana.

"Oni se spore oko 32 kilometra puta, ali to nije trivijalna stvar. To traje već deceniju - 32 kilometra puta. I onda Amerika uskoči i kaže: U redu, mi ćemo to preuzeti. Dajte nam 32 kilometra puta na stogodišnji zakup, i svi ga možete koristiti", kazao je Barrack novinarima tokom brifinga održanog u New Yorku.

Turska prvobitno predložila ideju

Barrackove izjave predstavljaju prvu zvaničnu potvrdu da je administracija Donalda Trumpa ponudila upravljanje koridorom putem privatnog američkog operatera, koji bi služio kao neutralni garant.

Nedavno izvještaj Carnegie Endowmenta sugerira da je plan modeliran po ranijem prijedlogu Evropske unije, prema kojem bi američka logistička firma bila zadužena za upravljanje i nadzor nad transportom robe duž koridora, pri čemu bi podaci bili transparentno dijeljeni sa svim stranama.

U izvještaju se navodi da se prijedlog oslanja na presedane međunarodnog nadzora u separatističkim regijama Gruzije, te da ima za cilj da odgovori na zahtjeve Bakua za čvrstim i dugoročnim sigurnosnim garancijama, a da pritom sačuva suverenitet Jerevana nad koridorom.

U međuvremenu, Turska je tiho pozivala Baku da potpiše mirovni sporazum, podsjećajući azerbejdžanske zvaničnike na promjenjivu regionalnu dinamiku. Regionalni izvor upućen u pregovore rekao je za Middle East Eye da je upravo Turska prvobitno predložila ideju da privatna kompanija, koju bi odobrile obje strane, upravlja koridorom.

"Međutim, armenska strana je zahtijevala da kompanija djeluje i na strani koridora koja pripada Nahčivanu, što je za Baku bilo neprihvatljivo", rekao je izvor.

Sukob između Armenije i Azerbejdžana datira iz rata za Nagorno-Karabah 1993. godine, kada su armenske snage zauzele spornu regiju koju Ujedinjene nacije priznaju kao dio Azerbejdžana, nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Nakon krvavog šestosedmičnog rata krajem 2020. godine, Azerbejdžan je u septembru 2023. pokrenuo vojnu operaciju za povratak Nagorno-Karabaha, što je dovelo do prekida vatre. Većina etničkih Armenaca je izbjegla, a samoproglašena republika je službeno raspuštena 1. januara 2024. godine.

Proces normalizacije odnosa između Turske i Armenije usko je vezan uz izgledan mirovni sporazum između Armenije i Azerbejdžana.

Turski zvaničnici Armeniju vide kao ključnu kariku tzv. Srednjeg koridora koji bi direktno povezivao Tursku s Centralnom Azijom. Turske kompanije takođe su zainteresirane za potencijalne infrastrukturne projekte u Armeniji.

Uprkos protivljenju Bakua, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan prošlog mjeseca je ugostio armenskog premijera Nikola Pašinjana, što je bila prva zvanična posjeta jednog armenskog lidera Turskoj.