Marwa je hrabra Sirijka koja svoju zemlju nije napustila i kad je bilo najteže: Vjera nam je najviše pomogla
Marwa al-Sabouni je žena koja je sve vrijeme bila na strani istine. 34-godišnja arhitektica i majka dvoje djece, Sabouni je rođena i odrasla u Homsu, gradu koji je bio epicentar nekih od najsurovijih scena rata. Za razliku od mnogih, ova Sirijka svoju zemlju nije napustila ni kad je bilo najteže - ostala je čak i za vrijeme rata. Ona i njen suprug još uvijek su u svom gradu, a njihov dom jedan je od rijetkih koji je ostao netaknut tokom ratnim razaranjima.
"Sretna sam što nisam napustila svoj dom. Tu smo ostali zaglavljeni, kao da smo u zatvoru. Nismo 'vidjeli ni Sunca ni Mjeseca' dvije godine. Ali, osim razbijenih prozora na našem domu, nije bilo drugih oštećenja“, kazala je Marwa al-Sabouni.
Kaže da su posjetili Damask prije tri mjeseca i da su ljudi bili šokirani njihovom pričom o hrabrosti.
"Šta mislite, da li sam luda što se ovoliko smijem. Mislim da sam sretna žena. Imam divnog supruga koji je tako optimistični, a vjera je ono što nam je najviše pomoglo. Život nije lagan i treba se boriti. Ne, nikada nisam posjećivala psihijatra, osjećam se sasvim dobro", dodala je ova hrabra Sirijka.
Pričajući o ratu, Marwa kaže da je sve počelo s demonstracijama, da su se najprije čuli glasovi i sukobi, kao i da je cijela situacija bila dosta uznemirujuća.
"Nakon borbi su uslijedili pucnji na ulicama, a niko nije znao šta se dešava, kada su prvi put ispaljeni hici. Uslijedila su bombardiranja, a ubrzo su se na ulicama mogli vidjeti i tenkovi. Bilo je zaista zastrašujuće gledati kako se urušavaju zgrade. Sa svih strana mogli su se vidjeti snajperi od kojih je stradalo previše ljudi. Nije svaki grad pretrpio tako veliku nesreću kao naš, a jedan dio Homsa je i dalje opsadom", priča Marwa.
Njeno dvoje djece se tokom rata "školovalo" kod kuće, a nakon toga su krenuli u školu. Marwa je trenutno nastavnica u Hami, gradu udaljenom 30-ak kilometara sjeverno od Homsa. Kaže da je nekada potrebno 20 minuta vožnje. S obzirom na to da je prekid vatre uslijedio krajem 2015. godine, posljednje glavne pobunjeničke snage konačno su se povukle iz grada, a u Homsu je uglavnom mirno.
Ljudi su se doselili u male stambene zone. Na ulicama se mogu vidjeti improvizirane metalne šupe i prodavači u njima. Marwa kaže da je ispod njenog stolar, autopraonica i prodavnica slatkiša. Ljudi rade sve vrste poslova da se izvuku iz krize. Prije rata, Homs je bio poznat kao grad koji nema beskućnika, zahvaljujući islamskim dobrotvornim organizacijama, a sada su ih prepune ulice.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
