Ako su roditelji i porodica sa pacijentima, posljednji pozdravi traju satima, ali kad progutaju letalnu dozu barbiturata, ostane im tek nekoliko minuta života.
U centru nazvanom Dignitas dosad je najviše umrlo Nijemaca. Godine 1998. otvorio ga je bivši advokat Ludwig Minelli. Ljudi ovdje dolaze da bi svojevoljno okončali vlastiti život.
"Nema ničega dramatičnog u ovome što radimo", kaže 77-godišnjak, objašnjavajući svoju životnu filozofiju. "Naš cilj je da očajnima ponudimo dostojanstven završetak njihovih života. Dignitas je neprofitna organizacija koja pomaže ljudima pri samoubistvu. Po mom mišljenju, to je posljednje ljudsko pravo. To bude obavljeno bez rizika i boli i u ugodnom okruženju."
Za 200 švicarskih franaka (oko 135 eura) u ovu organizaciju registrovalo se 5.700 osoba iz 61 zemlje svijeta. Kad se odlučite na umiranje u ovoj klinici, koju nazivaju hotelom, šest doktora odlučuje o tome da li će vam propisati otrov i zauvijek vas osloboditi bolova. Za svu papirologiju i ostale troškove ukupna suma koju pacijent uplati popne se na 7.000 eura.
Procedura počinje popunjavanjem zahtjeva i smrtnog lista.
"Dopuštamo svakome da odredi vrijeme, mi samo određujemo tehniku", kaže Minelli. "Neki nam prvo ispričaju svoju životnu priču, podijele sa nama šale i sjećanja. Niko ih ne požuruje. Ovo je otvorena procedura koja ne mora završiti samoubistvom, ukoliko osoba promijeni mišljenje."
U centru postoje dvije sobe za umiranje. Jedna je veća, sa bijelom sofom na L. Ona je popularnija jer pacijenti uglavnom dovedu svoje prijatelje ili porodicu. Prije ispijanja smrtonosnog napitka uzimaju lijek protiv povraćanja. Njemu treba pola sata da počne djelovati.
Samoubistva se moraju snimati
Napete posljednje minute obično se smiruju laganom muzikom, a CD-ovi su raznoliki, od Beach Boysa pa sve do klasične muzike.
Većina klijenata Dignitasa su osobe koje boluju od neizlječivih bolesti i oni čije se stanje nepopravljivo pogoršava, te pate od velikih bolova. Nakon što popiju otrov, na njihovom licu najčešće ostane izraz smiraja i sreće.
"Obično se pozdrave sa prijateljima i rodbinom, zahvale im se na ljubavi i podršci u teškom periodu", objašnjava vlasnik centra. "Samoubistvo se snima zbog zakonskih pravila, a nakon toga pozivamo policiju da pregleda video kao dokaz da su članovi Dignitasa sami učestvovali u tome. Obično ne bude komplikacija i tijelo se potom odvozi u krematorijum ili nazad u zemlju odakle dolazi klijent."
U Švicarskoj protiv Dignitasa nije podignuta nijedna tužba, iako je sam Minelli upleten u nekoliko pravnih borbi za dalju liberalizaciju samoubistava u ovoj zemlji. Tome je posvećen posebno zbog sjećanja na svoju baku, koja je umrla sa 86 godina u velikoj boli.
"Imala je problema sa bubregom i strašno patila. Sjećam se da je pitala doktora može li ubrzati proces. On se izvinio i rekao da to nije moguće", prisjeća se vlasnik centra. "Kao mlad razmišljao sam: Zašto bih pomagao nekome da umre, kad je to nešto što je neminovno?"
