Kako se kalila Mađarska po mjeri jednog čovjeka: Dobro došli u Orbanov svijet gerrymanderinga i lova u mutnom

Svaki izborni sistem na svijetu ima određene specifičnosti, a to svakako najbolje znamo i na primjeru Bosne i Hercegovine. Međutim, rijetko koja zemlja je uspjela izborni sistem prilagoditi u tolikoj mjeri vladajućoj partiji kao što je to učinila Mađarska, tačnije njen premijer Viktor Orban i Fidesz - neprikosnoveni vladari ove zemlje još od 2010. godine.

Naravno, pobjede Viktora Orbana teško je isključivo prepisivati izbornom sistemu u čijem je kreiranju učestvovao od samog početka. Podijeljenost opozicije, nezainteresovanost za područja izvan "kruga dvojke", odnosno Budimpešte, značajno su udaljili
Orbanove protivnike od bilo kakvog ozbiljnijeg rezultata.

Međutim, izborni sistem koji je na snazi od 2011. godine, definitivno je Orbanu u ruke dao najjače oružje koje jedan političar u zemlji može imati. Kako je sve krenulo? Ukoliko se posmatra šira slika mađarske politike, može se reći kako je Orbanova ideja na početku vladavine imala "plemenitu" svrhu. Ispostavit će se, u godinama koje dolaze, kako je takvo posmatranje stvari bilo poprilično naivno.

Od ulaska u modernu eru, raspadom Varšavskog pakta i SSSR-a kao "ideologa" tadašnje istočne Evrope, Mađarska je, baš kao i brojne druge zemlje, kuburila s glomaznim i neefikasnim sistemom, a on se najbolje ogledao kroz politiku. Mađarski parlament brojao je 386 zastupnika, a izborni sistem imao je veliku manu - građani su rijetko razumjeli za šta konkretno glasaju i kako se njihovi glasovi obračunavaju kada je riječ o krajnjem ishodu glasanja.

Postojalo je 176 jednomandatnih okruga (SMD, samo jedan kandidat pobjeđuje po okrugu), 152 mjesta na tzv. regionalnim listama te 58 nacionalnih kompenzacijskih mjesta koji su se raspoređivali prema "izgubljenim glasovima". Izgubljeni glasovi su se sabirali s glasovima gubitnika, koji nisu mogli dobiti nijedno mjesto (gubitnički kandidati SMD-a). Ovaj nivo je tada težio da dodatno unese ravnotežu u sistem.

Zbog takvog sistema, glasači su često imali više paralelnih nivoa glasanja, a u jednomandatnim okruzima na snazi je bio sistem koji je omogućavao dva kruga glasanja.

Tadašnji birači u Mađarskoj, glasali su jednom za kandidata u svom izbornom okrugu s jednim mandatom, jednom za stranačku listu u svojoj regionalnoj listi i na kraju jedan glas koji se računa u nacionalnu listu. Takav sistem, uprkos tome što je donosio glomaznu birokratiju sa sobom, bio je prema mišljenju mnogih Mađara, izuzetno dobro izbalansiran te je omogućavao da se uspostavi znatno veća ravnoteža među strankama.

Potpuni restart

Ipak, 2010. godina predstavljala je prekretnicu. Viktor Orban, nekada mladi liberal i "dijete revolucije" koja je iznjedrila modernu Mađarsku i njegova partija Fidesz, ubjedljivo su pobijedili na izborima, a pobjeda je bila toliko uvjerljiva da je Fidesz mogao sam formirati vlast i ono najvažnije - mijenjati izborni zakon, što je učinjeno već 2011. godine kada je Orban počeo praviti temelje za potpunu dominaciju.

Kada se pogledaju promjene u koje se tada upustio Orban, može se vidjeti kako su mnoge od njih imale zaista smisao. Već krajem 2011. godine donijeta je odluka da se broj mjesta u parlamentu smanji s 386 na 199, a što je pravdano činjenicom da je Mađarska, u odnosu na broj stanovnika, bila država s jednim od najglomaznijih parlamenata u cijeloj Evropi.

Međutim, paralelno s tim procesom, Orbanov Fidesz je izmijenio i izborni sistem na taj način da je broj jednomandatnih okruga smanjio na 106. Njihov udio u raspodjeli mjesta u parlamentu povećan je s 46 na 53 posto, a ukinut je i drugi krug izbora čime je kandidatima omogućeno da u parlament prođu i minimalnom pobjedom u prvom krugu što će u narednim godinama vladavine posebno na ruku ići Viktor Orbanu.

Najrelevantnija promjena u sistemu jednomandatnih izbornih jedinica je da su stvorene izborne jedinice uglavnom identične veličine i da je postupak apsolutne većine, zamijenjen postupkom relativne većine.

Osim toga, izmijenjen je i sistem tzv. nacionalne liste odakle se biraju 93 zastupnika. Građani u ovom slučaju ne glasaju za same kandidate već za stranke, a glasovi se dalje dijele po određenim formulama. U ovom slučaju posebno je zanimljivo što je Orban uveo tzv. sistem "kompenzacije pobjednika", a što značajno utječe na krajnji ishod glasanja.

Primjera radi, ukoliko u jednomandatnim izbornim jedinicama Fideszov kandidat dobije 20.000 glasova, a kandidat opozicije 10.000 glasova, razlika, odnosno "neiskorišteni glasovi", bit će prebačeni na nacionalnu listu i to pobjedničkoj partiji, što je od 2010. godine Fidesz.

Uz sve to, izborni prag od pet posto koji je prenesen iz prethodnog izbornog sistema, dodatno je modificiran na način da kažnjava svako stranačko grupisanje. Ukoliko u predizbornu koaliciju uđu dvije stranke, cenzus za njih se diže na 10 posto. Za koalicije više od dvije stranke - cenzus ide na 15 posto.

Osim toga, Orban je prepoznao i važnost dijaspore te je Mađarima u inostranstvu omogućeno glasanje, a upravo će ono biti ključno za održavanje Fidesza na vlasti.

Dijaspora - as iz rukava

Viktor Orban je godinama radio na jednom scenariju: Upravo bi ga on mogao spasiti debakla na izborima

Da stvar u svemu bude zanimljivija, Orban je, prepoznavši utjecaj koji Fidesz ima na Mađare u okolnim zemljama, uveo dodatne izmjene izbornog zakona kojim se Mađarima u inostranstvu, a koji nemaju adresu stanovanja u Mađarskoj, omogućava glasanje putem pošte i bez izlaska na birališta, odnosno birokratskih procedura koje prate svako glasanje.

S druge strane, Mađari koji privremeno žive u inostranstvu, primorani su glasati u ambasadama ili konzulatima Mađarske u tim državama. Koja od ove dvije skupine ide na ruku Fideszu i Viktoru Orbanu? Možete pogađati samo jednom.

Izborna reforma iz 2011. godine pružila je Fideszu strukturnu prednost, što je demonstrirano njegovom pobjedom 2014. godine u 91 od 106 okruga sa jednim članom (86%), uprkos tome što je osvojio samo 44% glasova na nacionalnim listama.

Sličan trend nastavio se i u narednim izbornim ciklusima. Orban i njegov Fidesz odnosili su pobjede na izborima iako procenti glasova nisu ukazivali da je to moguće.

Gerrymandering - riječ koja izborni sistem pretvara u noćnu moru

Osim što je Fidesz promijenio osnovne elemente izbornog sistema te ga u potpunosti prilagodio sebi, proces koji je izazvao dodatne kontroverze jesu dodatne izmjene zakona kojima se omogućila manipulacija izbornim jedinicama, odnosno okruzima, a što je u svijetu poznato pod terminom gerrymandering.

Godinama uoči izbora, vladajuća partija prilagođava izgled izbornih okruga na taj način da glasače opozicije grupiše u veće izborne okruge, a dok s druge strane izborne okruge u kojima dominira Fidesz dodatno fragmentira čime omogućava lakšu manipulaciju, odnosno omogućili pobjede Fideszu, a o čemu je pisao i OSCE kao i Venecijanska komisija.

Iako je postupak sam po sebi legalan te se često pravda demografskim promjenama, situacija na terenu ukazuje da je demografija u drugom planu, a da je fokus na stranačkom interesu.

Unutar procesa gerrymanderinga u Mađarskoj su zabilježene pojave koje se označavaju kao tzv. "pakovanje" i "miješanje" izbornih okruga.

"U prvom slučaju, politički tabor protivnika se uvlači u jedan okrug, tako da tamo pobjeđuje, ali u ostalim okruzima nema dovoljno glasača za individualnu pobjedu. U drugom slučaju, glasački tabor protivnika se miješa sa njihovim vlastitim glasačkim taborom, tako da se individualna pobjeda postiže čak i u područjima gdje je protivnik bio u većini", pišu mađarski analitičari.

Posljednja promjena izbornih okruga dogodila se 2024. godine i direktno će utjecati na izbore koji će se održati 12. aprila 2026. godine. Od ukupno 106 okruga, Fidesz je promijenio obrise njih 39. Budimpešta, bastion opozicije, dobila je umjesto dosadašnjih 18 izbornih jedinica, njih 16.

Izborne jedinice koje se sastoje od okruga koji su imali najveći broj glasača opozicije, podijeljeni su tako da se oni miješaju s dominantno glasačima Fidesza.

Interesantno, pojedini gradski okruzi Budimpešte pomiješani su s perifernim, više ruralnim dijelovima u kojima godinama unazad suvereno vlada Viktor Orban, a što upravo mnogi vide kao pokušaj dodatnog gušenja opozicije uoči izbora.

Naravno, u kontekstu gerrymanderinga neminovno je spomenuti i razjedinjenost opozicije koja je dodatno doprinijela razvoju ovog kontroverznog sistema. Godinama unazad, opozicija, usljed ideoloških razlika, nije uspijevala pronaći kandidata koji bi predstavljao faktor ujedinjenja svih onih koji su nezadovoljni Orbanovom vladavinom.

Međutim, situacija 2026. godine značajno se promijenila. Nasuprot Orbana sada stoji čovjek koji je daleko od idealnog kandidata, ali kojem će najveća prednost biti upravo to što je politički odrastao uz sistem kojem su Viktor Orban i Fidesz udarili temelje 2011. godine.

Peter Magyar poznaje apsolutno sve prednosti i mane sistema, a kroz način vođenja kampanje je pokazao kako vrlo lako pronalazi načine da uđe u glavu Fidesza i preuzme kontrolu nad predizbornim provokacijama kojih nije manjkalo ni u ovoj kampanji.

Za sada, sudeći prema predizbornim anketama, čini se kako se Peteru Magyaru i njegovoj TISZA partiji smiješi pobjeda, ali do nje će biti potrebno pobijediti i sistem. Sistem skrojen i prilagođavan isključivo po mjeri jednog čovjeka. Ukoliko u tome uspije, pobjeda Petera Magyara, uzevši u obzir sve s čim se suočava opozicija, predstavljat će mnogo više od pukog osvajanja vlasti.