Kako je izgledao utopistički plan za Evropu iz 1920. godine: Kanton Sarajevo od Beča do Albanije

Autor tog plana, tajanstveni austrijski dizajner P.A. Maas, predložio je stvaranje panevropske unije sa sjedištem u Beču i 24 kantona - među kojima se nalazio i "Kanton Sarajevo", koji se protezao od austrijske prijestolnice sve do Albanije.

Riječ je o utopijskoj ideji ujedinjene Srednje Evrope, objavljenoj u pamfletu pod nazivom "Unionizacija Srednje Evrope: Putokaz ka trajnom miru", koji je otvoreno kritikovao Versajski sporazum. Maas je postavljao ključna pitanja o iluziji mira uspostavljenog nakon rata, sumnjajući da su narodi zadovoljni ishodom mirovnih pregovora i upozoravajući na mogućnost budućih sukoba ukoliko se ne pronađe suštinsko rješenje.

Njegovo rješenje bilo je radikalno i vizionarsko: podjela cijele Srednje Evrope u 24 duguljasta i uska kantona, od kojih svaki nosi ime po svom glavnom gradu. Ti kantoni ne prate ni postojeće državne ni etničke granice, nego ih sistematski presijecaju – sve u cilju "poštene i konačne podjele teritorije" i izgradnje trajnog mira. Svi putevi vodili su u Beč - tačnije, u katedralu Svetog Stjepana, simbolično preimenovanu u "Sankt Stephan", predviđenu za glavni grad nove Unije.

Četiri nacije, jedan kontinent

Maasov plan priznaje postojanje samo četiri "nacije" u Uniji: Romani, Germani, Slaveni i Mađari. Unutar svake od tih nacija grupisani su narodi - na primjer, Slaveni uključuju Poljake, Čehe, Slovake, Bošnjake, Hrvate, Srbe i druge. Svaki kanton obuhvatao bi pripadnike najmanje dvije od ovih nacija, čime bi se, prema autoru, prirodno poništila potreba za nacionalizmom i omogućilo da "nova ljudska priroda" – utemeljena na najboljim osobinama svih naroda - zamijeni mržnju i donese prosperitet.

Kanton Sarajevo, koji se prostirao jugoistočno od Beča do Balkana, bio je samo jedan od tih fantastičnih političko-geografskih eksperimenta. Maštoviti oblici kantona podsjećaju na kriške torte koje se spajaju u središtu Beča – simbolički prikaz ideje da svi evropski narodi trebaju imati jednak udio u zajedničkom političkom prostoru.

Jedan predsjednik, jedan jezik, kolonije u Africi

Prema Maasovom prijedlogu, predsjednik Unije bio bi biran svakih tri godine, uz rotaciju između četiri nacije. Svi građani stariji od 20 godina imali bi pravo glasa - osim udatih žena, što odražava tadašnji patrijarhalni duh. Zvanični jezik Unije bio bi Esperanto, dok bi sve prekomorske kolonije bile zajednički posjed svih članica Unije. Jedna od pratećih mapa prikazuje Afriku kao budući kolonijalni prostor evropske federacije.

Zastava Unije, nacrtana na mapi, podsjeća na simbole tadašnjih internacionalističkih pokreta, a Maas je samosvjesno predvidio da bi njegova vizija mogla izgledati "kao rezultat previše uzbuđene mašte". Ipak, uvjeren je bio da će jednog dana "znanje o istini prevladati", a njegova ideja postati stvarnost.

Ko je bio P.A. Maas?

Iako je autor odlučio ostati anoniman sve dok "četiri glavne nacije ne izraze svoj javni stav", kasnije je otkriveno da se iza inicijala P.A.M. krio P.A. Maas, sin bečkog izdavača Otta Maasa. Pamflet je štampala porodična štamparija "Otto Maas’ Söhne", a iako danas postoje bibliotečke kopije ovog izdanja, originalna mapa i tekst izuzetno su rijetki na tržištu.

Vizija P.A. Maasa ostaje kao zanimljiv primjer među ratovima izgubljenog evropskog idealizma. Njegov prijedlog nije bio samo geografija već i filozofija mira – pokušaj da se nakon stravičnih pokolja redefinišu granice, identiteti i politike.

Možda nikada nije imao šansu za realizaciju, ali Maasov "Kanton Sarajevo" kao dio evropske federacije iz 1920. godine ostaje fascinantan podsjetnik na snove o jedinstvenoj i mirnoj Evropi.

Kartu u punoj rezoluciji možete pogledati ovdje.