Komentari na članak: Juni najkrvaviji mjesec za strane snage u devet godina rata

Afganistan

Juni najkrvaviji mjesec za strane snage u devet godina rata

FENA

25.06.2010.

komentara

dijeljenja

Komentari (9)

Najnoviji Najbolji

Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se

NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.

max 0

25.6.2010.

sazuti.... samo sabura

max 0

25.6.2010.

@mujaga mujaga, ti si jedini mudonxa na ovom forumu... ostalo su sve pichichi

ljudi kako vas nije 0

25.6.2010.

ljudi kako vas nije sramota radovati se ljudskim zrtvama bez obzira cije bile....

sazuti 0

25.6.2010.

BOBETKO USKORO CE NA OVOM SPISKU BITI I TVOJE USTASE 299/177=1,7 1,7 X 365 = 620 620/520 = 1,20 620 X 1,20 = 744 A AVGUST JOS NIJE BIO

@bobetko 0

25.6.2010.

POTPISUJEM

bobetko 0

25.6.2010.

@@@@@ Mujaga Prvo, xebala ti talibani sve po spisku i mrtvo i zivo!! Talibani su nista drugo sem ch3tnici afganistana. Konjino jedna da si pametan kao sto nisi tako nista nebi nikad izjavio. I ZA KRAJ mislim da si jedna bolesna srbenda koja ovdje se prestavlja lafo kao Bosnjak. FUJ gadovi

Ja 0

25.6.2010.

Ovo mi već odavno miriše na novi Vijetnam. U stvari od početka se znalo da Amerikanci ne znaju kako se ratuje protiv gerile. To još niko nikada u istoriji nije uspio. Gerilu ne možeš pobijediti na njenom terenu. Mrzim Ameriku u amerikance. Sve što im se loše desilo sami su izazvali i zaslužili. Dabogda imali još milion žrtava i ekonomski još dublje propali.

mujaga 0

25.6.2010.

deru njih braca talibani, neka neka, masaallah

King 0

25.6.2010.

MEŠA SELIMOVIĆ O BH MUSLIMANIMA Najzamršniji ljudi na svijetu. Ni sa kim istorija nije napravila takvu šalu kao sa nama. Do juče smo bili ono sto danas hoćemo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više ni toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog riješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i MRŽNJOM.