Jeste li znali da Južna Koreja ima historiju vanrednih stanja, državnih udara i svrgnutih predsjednika?
Prošle godine, blockbuster film "zarazio" je Južnu Koreju dramatizacijom bolnog sjećanja iz njihove autoritarne prošlosti, kada je atentat na predsjednika Park Chung-heea 1979. doveo do vojnog udara i gurnuo zemlju u gvozdeni stisak vanrednog stanja.
Dakle, kada su Južnokorejci u šoku i bijesu gledali kako njihov sadašnji predsjednik Yoon Suk Yeol na TV-u uživo proglašava vanredno stanje, neki su se uplašili da se njihova demokratska zemlja opasno približila ponovnom odigravanju tog mračnog poglavlja, piše CNN.
Yoon je bio primoran da odustane i ukinuo je vanredni zakon samo nekoliko sati kasnije, nakon što su poslanici jednoglasno izglasali da blokiraju dekret usred žestokog nacionalnog negodovanja. Međutim, noć vanrednih događaja izazvala je šokove širom zemlje.
"Ko bi rekao da će u današnje vrijeme biti proglašeno vanredno stanje? Ali desilo se. I to je bilo iznenađenje za sve nas", rekao je za CNN penzionisani vojni general-potpukovnik Chun In-bum.
Ali politički udar je daleko od kraja. Šest opozicionih stranaka podnijelo je u srijedu popodne nacrt zakona kojim se poziva na Yoonov opoziv, javila je novinska agencija Yonhap.
Sramotan odlazak Yoona bi bio daleko od južnokorejske anomalije jer su mnogi od njegovih prethodnika također vrlo nisko pali s visokih funkcija. Predsjednička historija Južne Koreje obilježena je državnim udarima, zatvaranjem, opozivom i atentatom dok je zemlja prelazila iz decenije vojne diktature u krhku demokratiju.
Prvi predsjednik republike nakon sticanja nezavisnosti od Japana nakon Drugog svetskog rata bio je primoran da ode u izgnanstvo zbog studentske pobune 1960. Njegov nasljednik je bio na funkciji manje od dvije godine prije nego što je svrgnut u državnom udaru.
Parka, sljedećeg autoritarnog predsjednika koji je vladao 18 godina, ubio je 1979. njegov vlastiti šef obavještajne službe, čime je pokrenuta era previranja i brutalne diktatorske vladavine koja je ostavila neizbrisiv trag na političkoj psihi nacije.
Ubrzo nakon Parkove smrti Chun Doo-hwan, vojni general, preuzeo je vlast u puču i proglasio vanredno stanje, hapseći protivnike, zatvarajući univerzitete, zabranjujući političke aktivnosti i gušeći štampu. To je bio posljednji put da je u Južnoj Koreji proglašeno vanredno stanje.
Za mnoge građane koji su proživjeli to doba, Yoonov dekret, koliko god kratko trajao, poslužio je kao bolan podsjetnik na ugnjetavanje i teror vojne vladavine. 1980. godine, kada su u gradu Gwangju na jugu zemlje izbile prodemokratske demonstracije predvođene studentima u znak protesta protiv njegove upotrebe vanrednog stanja, Chun je poslao vojsku da uguši ustanak, ubivši skoro 200 ljudi. Vladao je gvozdenom šakom do 1988. godine, nakon što je bio prisiljen masovnim protestima da dozvoli otvorene predsjedničke izbore koje je zahtijevao nacionalni prodemokratski pokret. Tokom 1990-ih, Chun je procesuiran za državni udar i obračun u Gwangjuu. Osuđen je na smrt, ali je kasnije pomilovan.
Od kasnih 1980-ih, Južna Koreja se transformisala u snažnu demokratiju, s redovnim protestima, slobodom govora, poštenim izborima i mirnim prenosom vlasti. Ali njena domaća politička scena i dalje je polarizovana i neujednačena, a predsjednici s obje strane političke podjele često se suočavaju s pozivima na opoziv i krivičnim gonjenjem.
