Svijet
14

Izbjeglice na sjeveru Sirije preživljavaju jedući bilje

Klix.ba
Milioni raseljenih Sirijaca svakodnevno se bore za goli opstanak. Za one u Kherbet al-Khaldiyeu to znači da jedu i piju sve što mogu pronaći.

"Jedemo bilje i skupljamo kišnicu za piće i pranje“, kaže Hisham (24), mladić koji je trebao da krene na fakultet kada su počele borbe u Siriji. Sada je još jedan u nizu raseljenih.

U Kherbet al-Khaldiyehu, improviziranom kampu u blizini turske granice, Hisham pokazuje gotovo isušeni potočić, pun gljiva i insekata, okružen djecom čija koža ima tragove infekcija od prljave vode. Najbliže rezerve čiste vode su udaljene nekoliko kilometara.

"Skupljamo bilje poput mente i sljeza i kuhamo ih. Nemamo ništa drugo za jesti. Jednom smo dobili kilogram krompira po porodici. Kako svi možemo živjeti od jednog krompira sedmično?", kaže Naida (35), majka sedmero djece.

Svako malo, zajedno sa drugim ženama, Naida ide do najbližeg sela u potrazi za vodom.

"Nosimo kanistere na našim glavama po nekoliko kilometara“, rekla je.

Humanitarne grupe svjesne su potreba stanovništva, ali se boje da ispune zahtjeve zbog opasnosti od borbi. "Postala je borba prenijeti hranu iz jedne oblasti u drugu, a naša skladišta i kamioni često bivaju uhvaćeni između dvije vatre. Situacija je posebno kritična u zonama sukoba te u nekim oblastima koje drži opozicija, gdje WFP ima ograničen pristup, a milioni ljudi su u očajnoj potrebi za hranom“, izjavio je Muhannad Hadi iz organizacije World Food Programme (WFP) i dodao kako se njihovi kamioni često zaustavljaju, pa čak i kradu.

Više od milion Sirijaca napustilo je zemlju od mirnih protesta protiv režima predsjednika Bashara al-Assada u martu 2011. godine, koji su eskalirali u građanski rat.

Nisu svi stanovnici Sirije u prilici da pređu granicu i pobjegnu od nasilja. Mnogi nemaju pasoše ili dovoljno novca za takvo putovanje. Njima ne preostaje ništa drugo nego da pronađu sigurna mjesta unutar granica Sirije.

Za stotinjak ljudi u ovom kampu, najsigurnije dostupno mjesto bilo je u blizini turske granice, gdje žive u rimskim ruševinama. Isprva su živjeli u rupama u zemlji, postavljenim samo slamom, kako bi se zaštitili od hladnoće i snijega. Sada su od UNHCR-a dobili šatore. Veliki problem im predstavljaju i lijekovi, budući da ih gotovo nikako nemaju.