Iz izraelskog zatvora oslobođen Nader Sadaqa, palestinski borac i pripadnik "najmalobrojnije" vjere

Sadaqa, 47, jedna je od najznačajnijih osoba u historiji pokreta palestinskih pritvorenika. Rođen u Nablusu 1977. godine, odrastao je na planini Gerizim, svetom mjestu za samaritansku zajednicu, i postao je poznat po ujedinjenju svojih dubokih vjerskih korijena sa snažnim palestinskim nacionalnim identitetom.

Nader Sadaqa studirao je historiju i arheologiju na Nacionalnom univerzitetu An-Najah u Nablusu. Njegova strast prema palestinskoj prošlosti ubrzo je postala dio njegovog političkog buđenja. Pridružio se Narodnoj fronti za oslobođenje Palestine (PFLP) kao studentski aktivist, a zatim se uzdigao do lokalnog komandanta u njenom oružanom krilu, Brigadama Abu Alija Mustafe, tokom Druge intifade.

Izraelski vojni sud osudio ga je na šest doživotnih kazni zatvora i 45 dodatnih godina, optužujući ga da je vodio operacije otpora protiv izraelskih vojnika. Tokom ispitivanja u zloglasnom pritvorskom centru Petah Tikva, Sadaqa je izdržao mjesece psihičkog i fizičkog mučenja, ali je odbio priznati.

Sadaqina priča razbila je izraelske stereotipe. Desetljećima je Izrael predstavljao malu palestinsku samaritansku zajednicu (manje od 800 ljudi širom svijeta) kao primjer "mirnog suživota" s okupacijom. Ali Sadaqa, palestinski Samaritanac koji je odabrao otpor, preokrenuo je tu sliku naglavačke.

Izraelski dužnosnici nazvali su ga "zlim Samaritancem", dok su ga Palestinci vidjeli kao dokaz da nacionalna pripadnost nadilazi vjerske granice. Izrael je više puta odbio pustiti ga na slobodu u ranijim razmjenama zatvorenika, bojeći se da će njegova priča inspirirati druge.

Za svoju zajednicu, Sadaqa je postao i autsajder i simbol. Pokazao je da čak i čovjek iz jedne od najmanjih vjerskih manjina na svijetu može igrati historijsku ulogu u široj palestinskoj borbi za slobodu.

U zatvoru, Sadaqa je stekao reputaciju "mislioca". Pretvorio je svoju ćeliju u učionicu, držeći predavanja drugim zatvorenicima o palestinskoj historiji, identitetu i otporu. Pisao je eseje koji su tajno kružili palestinskim novinama i izvještajima o ljudskim pravima, potičući jedinstvo među frakcijama i nazivajući obrazovanje "oblikom otpora".

Unatoč godinama samice, ostao je optimističan. Često je govorio drugim zatvorenicima: "Sloboda nije dar; to je istina koja čeka da se ostvari".

Nakon 21 godine iza rešetaka, ime Nadera Sadaqe konačno se pojavilo na popisu palestinskih pritvorenika za koje se očekuje da će biti pušteni u sporazumu o razmjeni zatvorenika "Poplava slobodnih". Njegova porodica na gori Gerizim opisala je trenutak kao "čudo nakon beskrajnog čekanja".

Međutim, izraelske vlasti su mu navodno zabranile povratak u njegov dom u Nablusu, planirajući ga umjesto toga prognati izvan Zapadne obale, u pokušaju da izbrišu njegovu simboličku prisutnost.

Palestinska samaritanska zajednica drevna je palestinska vjerska skupina i jedna od najstarijih u regiji. Razlikuje se od drugih jevrejskih skupina po svom uvjerenju da je gora Gerizim, a ne Jerusalem, sveto mjesto. Samaritanci čuvaju najstariju poznatu verziju Tore, za koju se procjenjuje da je stara oko 3646 hebrejskih godina, što čini bitan dio raznolike i međusobno povezane duhovne historije Palestine.

Samaritanska vjera najmanja je vjerska zajednica na svijetu. Njegovi članovi nalaze se na vrhu planine Gerizim, poznate i kao planina Al-Tur, u palestinskom gradu Nablusu. Naučnicivjeruju da su oni pravi potomci drevnih Izraelaca koji su došli u Svetu zemlju nakon Izlaska iz Egipta i četrdeset godina lutanja Sinajskom pustinjom. Riječ "Samaritanac" znači "čuvar", a zajednica vjeruje da posjeduje izvornu Toru Izraelaca, nepromijenjenu i čistu. Odbacuju da ih se etiketira kao Jevreje i insistiraju da su pravi sljedbenici proroka Mojsija.

Danas Samaritanci broje oko 785 ljudi; oko 385 živi na planini Gerizim, dok oko 400 živi u gradu Holonu unutar okupiranih palestinskih teritorija, kamo su se preselili prije više od stoljeća tražeći bolje ekonomske uvjete. Zajednica održava bliske odnose s drugim Palestincima u Nablusu, dijeleći isti lokalni dijalekt, društvene običaje i ekonomske veze.

Samaritanci sebe smatraju sastavnim dijelom palestinskog naroda i odbijaju da ih se identificira kao Jevreje. U znak priznanja njihovog statusa, pokojni palestinski vođa Jaser Arafat dodijelio im je mjesto u palestinskom parlamentu 1996. godine.

Zajednica se suočava s uznemiravanjem od strane izraelske okupacije, koja njihovo stambeno područje na planini Gerizim dijeli na zone (A, B, C).