Visoko izborno vijeće Turske (YSK) je početkom mjeseca jula 2014.godine odredilo, da se predsjednički izbori u Turskoj održe 10. augusta 2014. Glasanje u inostranstvu održat će se od 31. jula 2014. do 3. augusta 2014. Eventualni drugi krug izbora održat će se 24. augusta 2014. godine, ukoliko u prvom krugu nijedan od kandidata ne osvoji više od 50% glasova.
Ukupan broj glasača je 52.695.831, od toga se 2.750.820 glasača nalazi u 126 država po svijetu. Najviše ih je u Njemačkoj, i to 1.380.903 turskih građana, koji imaju glasačko pravo. Birači će moći glasati na 194.310 biračkih mjesta u državi te na 56 diplomatskih predstavništava u inostranstvu.
Predstojeći predsjednički izbori su vrlo važni za budućnost demokracije u Turskoj. Prvi put u historiji Turske od osnivanja 1923. godine biće omogućeno da građani na neposrednim izborima izaberu predsjednika Republike. Do sada je predsjednika birao parlament. Mandat dosadašnjeg predsjednika Abdullaha Güla završava se 28. augusta 2014.
Predsjednički izbori predstavljaju neku vrstu referenduma o novom uređenju Turske. Otvorit će se debata o promjenama ovlasti predsjednika Republike. Pitanje je, da li će biti uveden polupredsjednički ili predsjedničkim sistem. Kao što je poznato, sadašnji premijer Recep Tayyip Erdogan naklonjeniji je predsjedničkom sistemu sa širokim ovlastima, kao što je to npr. u Francuskoj.
Izbori će imati dugoročni utjecaj na budućnost države u narednim decenijama te na naredne parlamentarne izbore, koji će se održati 2015.godine.
Na izborima će prvi put u historiji Turske sudjelovati tri kandidata. Dva su konzervativci, dok treći kandidat dolazi iz kurdske manjine.
Kandidati na predsjedničkim izborima
Recep Tayyip Erdogan, rođen 1954.godine u Istanbulu. Predsjednik je Stranke pravde i razvoja (AKP), koja ima 317 zastupnika (od ukupno 550) u turskom parlamentu i sa kojom je na vlasti već tri mandata zaredom kao predsjednik vlade.
Ekmeleddin İhsanoglu, rođen je 1943.godine u Kairu, Egipat. Zajednički je kandidat Narodne republikanske stranke (CHP), koja u parlamentu ima 134 zastupnika, te Stranke nacionalnog pokreta (MHP), koja ima 53 zastupnika.
Selahattin Demirtaş, rođen 1973.godine u Elazigu. Vođa je prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), koja u parlamentu ima 28 zastupnika.
Erdogan - nastavak politike iz protekle decenije
Erdoganov izborni program proizlazi iz njegovog projekta "Nova Turska", koja je usredotočena na četiri područja: nastavak uspješne privredne politike, promjene ustava i uvođenje predsjedničkog sistema, članstvo u Evropski Uniji (EU), rješenje kurdskog pitanja.
Njegove izborne poruke su jasne i potkrijepljene su podacima o privrednom rastu, poboljšanju životnog standarda građana. Za svakog birača ima poruku po njegovoj mjeri. Njegova prva poruka u izbornoj kampanji je bila namijenjena sekularnim građanima, koji tradicionalno glasaju za opoziciju.
Premijer Erdogan započeo je svoju predizbornu kampanju sa prvim predizbornim skupom 7.jula 2014.godine govorom u Samsunu na Crnom moru. Samsun je tradicionalna tvrđava sekularne opozicije. Ima važnu ulogu u historiji moderne Turske. Upravo je iz Samsuna osnivač turske republike Mustafa Kemal Atatürk započeo rat za oslobođenje Turske poslije sloma Osmanskog carstva 1919.godine.
Za konzervativne islamiste, koji su njegovi birači ima vrlo emotivne poruke. Naglašava povratak islama u javni život, koji neće biti proturječan sekularizmu, koji je temelj moderne Turske.
Iskazuje bezuvjetnu podršku vladi svrgnutog egipatskog predsjednika Mohameda Morsija, palestinskom pokretu Hamas u Gazi, muslimanima u Mianmaru, gladnima u Somaliji, arapskim sunitima i Kurdima (sunitima) u Iraku, sunitskoj opoziciji u Siriji itd. Time je postao historijski lider ne samo Turaka nego i milijarde sunitskih muslimana po svijetu protiv pokušaja Irana za širenje šiitske dominacije na Bliskom istoku.
Njegove poruke siromašnim postale su nadahnuće i nada za bolju budućnost. Za biznismene i strane investitore Erdogan istovremeno znači sigurnost i stabilnost njihovih investicija.
Kontroverzni Ekmeleddin Ihsanoglu
Ugledni je akademik i bivši generalni sekretar Organizacije za islamsku suradnju (OIC), koja povezuje 57 islamskih država.
Ako je bilo razumljivo i logično, da je AKP kandidirala svog historijskog lidera, to ne važi za sekularnu stranku CHP i za nacionalistički MHP. Analitičari u Turskoj i inostranstvu nisu očekivali kandidiranje islamističkog Ihsanoğlua.
Njegova kandidatura predstavlja zaokret opozicije prema desnom centru. To je ideološki preobrat za CHP, koji sebe predstavlja za "čuvara" striktno sekularne zaostavštine osnivača Turske republike Atatürka. Poruka CHP-a je namijenjena tradicionalnim konzervativcima, da i oni imaju čovjeka, koji je svoj život posvetio islamu.
U CHP svi nisu bili za tu opciju, samo je 32% članova stranke podržalo njegovu kandidaturu i samo 44 parlamentarca stranke od ukupno 123 je podržalo tu odluku stranačkog vodstva. Za MHP je još veći šok. İhsanoğlu je bio na početku 70-ih godina vrlo blizu nacionalističkoj stranci, prije je nego što je postao islamski mislilac. Kontroverzni İhsanoğlu bio je vrlo blizak Erdoganu, sve dok se nije razišao sa njim zbog podrške egipatskom vojnom prevratu 2013.godine. Bio je, naime, generalni sekretar OIC, koja je podržala egipatsku vojsku u svrgavanju demokratski izabranog islamističkog predsjednika.
U svojoj izbornoj kampanji izabrao je pomirujuće tonove. Želi biti blizak svojim biračima, koji ideološki mrze CHP i MHP. To su islamisti, ruralni seljaci, manjine.
Islamistima je poručio, da ženske marame više nisu tabu tema. Čak je poručio 15 miliona Kurda, da je vrijeme za rješenje njihovog pitanja. To je u suprotnosti sa ideologijom CHP, koja je 1923.godine zabranila islamske nošnje te negirala postojanje manjina i njihova prava na jezik i religiju odnosno vjeru.
Na privrednom planu İhsanoğlu ne nudi ništa novo osim naglaska na njegovim bogatim međunarodnim iskustvima.
Neobični Selahattin Demirtaş
Poznati je kurdski pravnik i borac za ljudska prava i suosnivač turske asocijacije za ljudska prava (TIHV) te Amnesty Internationala. Veteran je potpornik započetog mirovnog procesa između Turske države i kurdske manjine. Ima posluha za probleme manjina i nepoželjnih društvenih slojeva, kao što je LGBT populacija. Velik naglasak daje pravima žena u ruralnoj Turskoj.
Njegova kampanja je prilično neobična za Tursku. Kao Kurd posjetio je grob Atatürka i zapisao: "da ću biti lojalan ideji Republike i da ću štititi socijalni mir i blagostanje." Lojalnost ideji Republike i Atatürku su kontroverzne, jer ta ideja ne priznaje postojanja kurdske i ostalih manjina (Armenci, Arapi, Alaviti itd.).
Na privrednom planu je njegov naglasak na poduzetnicima i sindikatima. Upravo posjetama različitim sindikatima i trgovačkim komorama odvija se njegova izborna kampanja.
Uvjerljiva pobjeda Erdogana
Analitičari smatraju, da će Erdogan uvjerljivo pobijediti na predsjedničkim izborima, većina smatra, da će pobijediti već u prvom krugu. Birači žele nastavak njegove politike iz posljednje decenije. Turska je zahvaljujući njemu postala "oaza mira" u nemirnoj regiji (građanski rat u Iraku i Siriji, iranski nuklearni program i prijetnje Zapada, nestabilnost u Crnom moru poslije ruske aneksije Krima). Turski građani žele sačuvati sva pozitivna dostignuća dosadašnje vlade od društvenog blagostanja, dobrih uvjeta za poslovanje do visokog privrednog rasta.
Turski birači ne žele žrtvovati Erdogana i izabrati opciju, koja nije bila provjerena i koja bi predstavljala nekakav prijelaz u nepredvidivu i neizvjesnu budućnost. Turski birači još uvijek u sjećanju vremena kada je CHP bila na vlasti (više vojnih prevrata, bankroti, devalvacije turske lire). Vjerojatno ni najsekularniji birači neće rizikovati, da biraju nekoga od dvojice opozicijskih kandidata, koji faktički nude neizvjesnost.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da predsjednički izbori u Turskoj predstavljaju priliku za turske birače da izaberu između prošlosti i budućnosti. Erdogan je u protekloj deceniji osigurao bolju budućnost Turske, stabilizirao je, te vratio na regionalnu i svjetsku scenu. Dokazao je, da je lider novog doba Turske republike. Takva politika je stvorila je i protivnike, koji ne žele snažne i utjecajne Turske. Poslije predsjedničkih izbora je očekivati rasplet u političkim strankama. Erdoganova AKP morat će potražiti novog jakog lidera, koji će zamijeniti karizmatičnog Erdogana na položaju predsjednika stranke kao i na položaju predsjednika vlade, i koji će nastaviti dosadašnju uspješnu ekonomsku politiku i rast. U CHP će u primjeru poraza vjerojatno doći do cijepanja stranke na dva dijela. Predsjednički izbori biće još jedan korak u razvoju rastuće turske demokracije.
