Islamofobija je motivirana institucionalnim, ideološkim, političkim i vjerskim neprijateljstvom koje prelazi u strukturni i kulturni rasizam, cilja na simbole i obilježja islama.
Neki stručnjaci preferiraju etiketu 'antimuslimanske mržnje', jer se boje da izraz 'islamofobija' riskira osudu svih kritika islama i, stoga, može ugušiti slobodu izražavanja. Ali međunarodni zakon o ljudskim pravima štiti pojedince, a ne religije. Islamofobija također može utjecati na nemuslimane, na temelju percepcije nacionalnosti, rasne ili etničke pripadnosti.
Epidemija mržnje
Nedavni izvještaj posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjere ili uvjerenja pokazao je da su sumnja, diskriminacija i izravna mržnja prema muslimanima porasli do "razmjera epidemije".
Nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. i drugih koji su uslijedili u godinama poslije, navodno izvršenih u ime islama, institucionalna sumnja prema muslimanima i onima koji se smatraju muslimanima eskalirala je do razmjera epidemije.
Brojne države, kao i regionalna i međunarodna tijela, odgovorile su na sigurnosne prijetnje usvajanjem mjera koje su neproporcionalno usmjerene na muslimane i definiraju muslimane kao visokorizične i izložene riziku od radikalizacije.
U isto vrijeme, raširene negativne reprezentacije islama i štetni stereotipi koji muslimane i njihova uvjerenja i kulturu prikazuju kao prijetnju poslužili su održavanju, potvrđivanju i normalizaciji diskriminacije, neprijateljstva i nasilja prema muslimanskim pojedincima i zajednicama.
U državama u kojima su u manjini, muslimani često doživljavaju diskriminaciju u pristupu dobrima i uslugama, prilikom pronalaženja posla i obrazovanja. U nekim državama uskraćeno im je državljanstvo ili status legalnog useljenika zbog ksenofobnih percepcija da muslimani predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti i terorizma. Muslimanke su nesrazmjerno više meta zločina iz mržnje iz mržnje.
Borba protiv islamofobije
Mnoge su vlade poduzele korake u borbi protiv islamofobije uspostavljanjem zakona protiv zločina iz mržnje i mjera za sprječavanje i procesuiranje zločina iz mržnje te provođenjem kampanja podizanja javne svijesti o muslimanima i islamu osmišljenih da razbiju negativne mitove i zablude.
Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) usvojila je rezoluciju koju je sponzoriralo 60 država članica Organizacije islamske saradnje (OIC) kojom je 15. mart proglašen Međunarodnim danom borbe protiv islamofobije.
U dokumentu se ističe da se terorizam i nasilni ekstremizam ne mogu i ne smiju povezivati s bilo kojom vjerom, nacionalnošću, civilizacijom ili etničkom skupinom. Poziva na globalni dijalog o promicanju kulture tolerancije i mira, temeljene na poštivanju ljudskih prava i raznolikosti religija i uvjerenja.
Obilježavajući prvi Međunarodni dan borbe protiv islamofobije 2021., glavni sekretar UN-a Antonio Guterres istaknuo je da je antimuslimanska netrpeljivost dio većeg trenda oživljavanja etnonacionalizma, neonacizma, stigme i govora mržnje usmjerenog na ranjivo stanovništvo.
Kao odgovor na alarmantan trend porasta govora mržnje širom svijeta, glavni sekretar Antonio Guterres pokrenuo je Strategiju i akcijski plan Ujedinjenih naroda protiv govora mržnje.
