Drevna Antakija ima dugu historiju zemljotresa, u jednom je poginulo 250.000 ljudi

Antiohiju na Orontu je 300. godine prije nove ere osnovao Seleuk I Nikator, jedan od generala Aleksandra Velikog kao prijestolnicu svoga carstva. Vremenom je izrastao u jedan od najvažnijih gradova Sredozemnog bazena, a broj stanovnika se prema pojedinim izvorima kretao čak do 500.000, dok su realnije procjene oko 250.000. Tako brojna populacija ga je činila trećim najvećim gradom u Rimskom carstvu, poslije Rima i Aleksandrije.

Grad je dobi i poseban status u kršćanstvu kao jedan od pet najznačajnija biskupija uz Rim, Jeruzalem, Konstantinopolj i Aleksandriju. U Antiohiji je sveti Petar počeo kršćanstvo propovijedati i nejevrejima, a djelovali su i apostoli Pavle i Barnabas.

Južna Turska i sjeverozapadna Sirija nalaze se na svojevrsnoj tački spajanja tri tektonskih ploča, Arapske, Anatolske i Afričke ploče, ove ploče se pomjeraju što nekada izaziva razorne zemljotrese.

Zemljotres 115. godine

Prvi veći zemljotres koji je zabilježen da je uništio Antiohiju se desio 115. godine a naučnici procjenjuju da njegova snaga bila 7.5 stepeni Richtera. Detalje o ovom zemljotresu je ostavio rimski pisac Kasije Dion, a zanimljivo je da je tada u njemu boravio rimski car Trajan.

"Dok je car boravio u Antiohiji dogodio se strašan zemljotres, mnogi su gradovi oštećeni, ali Antiohija je bila najnesretnija od svih. Budući da je Trajan ondje provodio zimu i da su mnogi vojnici i mnogi civili pohrlili onamo sa svih strana u vezi s tužbama, ambasadama, poslom ili razgledavanjem, nije bilo naroda koji je prošao neoštećen. Tako je u Antiohiji cijeli svijet pod rimskom vlašću doživio katastrofu. Bilo je mnogo grmljavina i jakih vjetrova, ali niko nikada ne bi očekivao da će iz njih proizaći toliko zla. Najprije se iznenada začula jaka grmljavina, a nakon toga uslijedilo je snažno podrhtavanje. Cijela se zemlja uzdrmala, a zgrade su dignute u zrak, neki su odneseni uvis samo da bi se srušili i razbili u komade, dok su drugi bili bacani ovamo-onamo kao da ih je val mora prevrnuo...", stoji u antičkom opisu zemljotresa.

Dion Kasije je opisao kako je čak i drveće od siline zemljotresa bilo izbačeno u zrak, a da se brojevi onih koji su stradali u kućama nije mogao utvrditi jer su mnogi ubijeni u obrušavanjima ali se i ugušili pod ruševinama. Navodi da su mnogi koji su bili pritisnuti dijelovima kamenja i drveća užasno patili jer nisu mogli ni da žive, a ni da odmah umru.

Ovaj pisac opisuje kako se i sam car Trajan spasio bacanjem kroz prozor zgrade u kojoj je boravio, a da ga je "neko biće, veće od ljudskog rasta, došlo mu i spustilo ga, tako da izvukao sa samo nekoliko lakših povrijeda", car je nakon toga u strahu od podrhtavanaj boravio na hipodromu pod otvorenim nebom.

Zemljotresi u šestom stoljeću

Jovan Malala, stanovnik Antiohije i pisac iz šestog stoljeća je opisao zemljotrese koji su ovaj grad uništili u više navrata. On je napisao kako je užasan zemljotres pogodio Antiohiju, a da su preživjele samo kuće u blizini planine. Prema njegovom opisu poginulo je čak 250.000 ljudi, a podrhtavanje tla je trajalo čak 18 mjeseci. Ivan Efeški još jedan pisac napisao je da je poginulo 255.000 ljudi, a da su nakon zemljotresa uslijedili požari.

Antički pisci su često u svojim opisima preuveličavali brojeve kako bi dali bolji dojam katastrofe, ali ovakav opis zasigurno znači i to da je veliki broj stanovnika poginuo.

Samo dvije godine poslije ovoga zemljotresa, 528. godine desio se prema opisu Jovana Malale, još jedan, a u opisu stoji da se zemlja tresla čak sat vremena.

Historijski izvori navode da su snažni zemljotresi u Antiohiji zabilježeni između 531. i 534. godine, 565. i 571. godine, 580.-581. i 588. godine.

Zemljotresi u srednjem vijeku

Prostor Antiohije i njena neposredna blizina je bila pogođena nizom protesta u toku 12 stoljeća.

Arapski autori opisuju jak zemljotres koji je 1114. godine razorio grad Marash, koji se nalazio sjeverno od Antiohije. Zemljotres je izazvao i ogromne štete u Antiohiji, a nakon zemljotresa je uslijedio i cunami.

“Zvučalo je poput buke brojne vojske. Od straha pred snagom Gospodina Boga sve se stvorenje potreslo i zadrhtalo kao uzburkano more. Sve su ravnice i planine odjekivale poput zveckanja bronze, tresući se i krećući se i bacakajući poput stabala u orkanu. Poput dugotrajno bolesne osobe, sve je stvorenje proizvodilo plač i uzdisaje dok su, s velikim strahom, očekivali svoje uništenje", opisao je zemljotres armenski hroničar Matej iz Edese.

Prema tvrdnjama Mateja iz Edese u zemljotresu je poginulo svih 40.000 stanovnika Marasha, a Ibn Kathir navodi da je u ovom zemljotresu poginulo oko 100.000 ljudi.

Prostor Levanta, sjeverne Sirije pogodili su i jaki zemljotresi 1138, 1157 i 1170. godine. Gotovo svaki od ovih zemljotresa je nanio ogromne štete Antiohiji.