Svijet
96

Djeca sa PTSP-om, bez hrane i vode: Gazi će trebati godine da se oporavi

Klix.ba
(Foto: EPA)
Gazi ponestaje pitke vode, hrane i medicinskih potrepština. Kratko primirje ovog vikenda samo je pokazalo u kolikoj su je mjeri razorili izraelski napadi

Gazi će trebati godine da se oporavi od štete do koje je došlo tokom trosedmičnog bombardovanja, smatraju UN eksperti.

"Šteta je učinjena na svim dijelovima civilne infrastrukture. Voda, struja, hrana, skloništa… sve će trebati biti obnovljeno", kazao je Muhammed Abu Halima iz UN-a, koji radi u jednoj školi u Gazi.

Humanitarne organizacije tek dobijaju uvid u to koliko je domova u Gazi porušeno, a UN je ove sedmice javio kako je za rekonstrukciju ovog područja u kojem su porušene kuće, škole i bolnice, potreban plan vrijedan 115 miliona dolara.

"Sa svakim satom koji prođe, destrukcija Gaze je sve veća, a UN će morati revidirati plan vrijedan 115 miliona dolara", kazao je Chris Gunnes, glasnogovornik UN-a, javlja Sheera Frenkel, dopisnica Buzzfeeda.

Hrane i vode u Gazi je sve manje, a UN navodi da trenutni broj izbjeglica prelazi 167 hiljada.

"Nemamo uvjeta, niti sredstava da bismo se o njima pobrinuli dugoročno. Počinje nedostajati svega, a većina ovih ljudi će uskoro otkriti da se više nemaju čemu vratiti nazad i da su ostali bez svojih kuća", kaže Abu Halima iz UN-a.

Najteže stanje je u sjeveroistočnim dijelovima Gaze, koja su najviše pogođena bombardovanjima i granatiranjima.

Nedostatak pitke vode, opasnost od zaraznih bolesti

Skoro 1,2 miliona od 1,7 miliona ljudi koji žive u Gazi nemaju omogućen pristup čistoj vodi. Voda sa česme u Gazi uglavnom je slana, budući da dolazi do kontaminacije morskom vodom, a vrlo često dolazi i do redukcija.

"Ljudima govorimo kako je jedino flaširana voda sigurna za piće, ali znate li kako je teško osigurati flaširanu vodu hiljadama ljudi koji su izmješteni iz svojih domova? U ovoj je situaciji to skoro nemoguće", ističe Abu Halima.

Sljedeći veliki problem je hrana i njena distribucija ugroženom stanovništvu.

"Ne postoji jednostavan način da se ljudima koji su bili prisiljeni da napuste svoje domove dostavi hrana… a većina njih nema ni novca da je plati", dodaje Abu Halima.

Većina stanovništva pati od posttraumatskog stresnog poremećaja

Ljekari tvrde da većina stanovništva u Gazi već pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a eskalacija sukoba će samo doprinijeti intenziviranju trauma.

Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP oblik je psiholoških posljedica izlaganja stresnim doživljajima, koji uključuju smrtnu opasnost, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnju psihičkom ili fizičkom integritetu osobe koja ta osoba doživljava krajnje traumatično.

U centru traume je nametljivo sjećanje na centralni stresni (nasilni) događaj, poput zvuka pucnjave, eksplozije granata i bombi, praska puške ili eksplozije mine, vriskova i plača, zvukova aviona, sirena, slika ranjavanja, udaraca, krvi...

Stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja ističu kako PTSP posebno utječe na djecu. Sa skoro 40 posto populacije koju u Gazi čine djeca mlađa od 15 godina, stotine hiljada djece trenutno živi sa PTSP-om ili pak roditeljima ili članovima porodice koji boluju od istog.

Trauma na traumu: Vraćaju se slike krvi

Podaci UN-a kažu kako je nakon posljednje izraelske ofanzive u 2012. godini, broj slučajeva djece koja boluju od PTSP-a u Gazi udvostručen.

"Ljekari još uvijek rade sa djecom koja su traumatizirana napadima 2012. godine, kao i ratom 2008. godine. Sad se samo sve iznova vraća – bombardovanje, zračni napadi, nesigurnost. Trauma na traumu", kaže Farid Zahalka, ljekar koji radi za UN.

"Djeca ne mogu razumjeti šta im se to događa. Jednostavno se osjećaju uplašeno, užasnuto, a ne znamo hoće li Gaza u budućnosti biti u stanju ponuditi im sigurnost i stabilnost koja im treba kako bi se oporavili od ovih strahova", kaže on.

Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti.

U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu.