Desetljeća nade za povratkom: Zašto je Liban dom za toliko Palestinaca i njihovih vođa

Kada je član politbiroa Hamasa Saleh al-Arouri položen na počinak u izbjegličkom kampu Shatila u Bejrutu, u Libanu, u četvrtak navečer, Palestinci iz cijele zemlje okupili su se da mu požele zbogom, piše Al Jazeera.

Al-Arouri je ubijen u napadu bespilotnom letjelicom na bejrutsku četvrt koja je uporište libanske skupine Hezbolah, saveznika Hamasa. Vođa Hamasa bio je u Libanu od 2015. godine te je bio jedan od desetaka hiljada Palestinaca u zemlji.

Uzastopni valovi palestinskih izbjeglica u Liban doveli su do populacije bez državljanstva od oko 270.000 ljudi, koji žive u 12 kampova širom zemlje.

Započelo je s Nakbom 1948. godine, kada je 750.000 Palestinaca protjerano iz Palestine tokom stvaranja Izraela, a nastavilo se od tada, dok su vođe otpora i izbjeglice tražili zaklon od izraelskih napada.

No dok je Liban ugostio te izbjeglice, oni su se suočili sa sistematskom diskriminacijom, a palestinska zajednica i njezini čelnici stalno su živjeli pod prijetnjom izraelskih napada.

Od 1969. libanskim snagama sigurnosti zabranjen je ulazak u kampove, a sigurnost osigurava nekoliko naoružanih palestinskih frakcija.

Povremeno su se te naoružane grupe međusobno sukobljavale, natječući se za utjecaj, kontrolu i podršku palestinske zajednice. Izbjeglički kampovi i dalje su regrutacijski teren za palestinske naoružane frakcije: početkom decembra Hamas je pozvao ljude u kampovima da se pridruže skupini.

Teško je doći do tačnih brojeva stanovništva, s libanskim popisom stanovništva iz 2017. godine koji ističe broj od oko 170.000 izbjeglica koje žive u libanskim kampovima, dok UNRWA – agencija UN-a koja podržava palestinske izbjeglice - izvještava da više od 270.000 Palestinaca živi u Libanu. Ali čak 475.000 Palestinaca registrirano je pri UNRWA-i u Libanu.

Teški uslovi u kampovima

Prenapučenost, siromaštvo i nedostatak radnih mjesta obilježavaju kampove.

Većina Palestinaca ne može dobiti lične dokumente potrebne za pristup većini poslova ili socijalnih usluga. Umjesto toga, dok Liban nastoji očuvati vlastitu krhku sektašku ravnotežu, moraju se osloniti na UNRWA da im osigura mnoge potrepštine za svakodnevni život.

Palestinci su u značajnom broju prvi put stigli u Liban 1948. godine nakon stvaranja Izraela.

Početni brojevi od tada su ojačani daljnjim dolascima nakon arapsko-izraelskog rata 1967., koji je rezultirao time da je Izrael okupirao daljnje dijelove palestinskog teritorija. Nedavno su došli od onih koji bježe od borbi u Siriji.

Kasnih 1960-ih, Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) borila se protiv Izraela na nekoliko frontova. Uglavnom je djelovao iz Jordana, gdje je registrirano oko dva miliona izbjeglica, i Libana, gdje su loši uslovi, nepostojeća infrastruktura i smještaj ispod standarda pomogli širenju osjećaja nepravde.

Godine borbe

Nakon niza sukoba između libanske vojske i teško naoružanih palestinskih milicija 1968. i 1969. godine, libanska vojska potpisala je sporazum poznat kao Kairski sporazum.

Dok su se detalji pomno čuvali, sporazum je Palestincima dao autonomiju nad upravom logora, kao i pravo na nastavak oružane borbe iz Libana.

Ubrzo nakon potpisivanja sporazuma, PLO je protjeran iz Jordana, gdje je pomogao u dizanju pobune protiv kralja, u libanske kampove gdje je uživao veću slobodu djelovanja. Tokom 1970-ih, čelnici PLO-a njegovih frakcija sa sjedištem u Libanu bili su česte mete izraelskih pokušaja atentana .

Godine 1982. organizacija je izbačena iz Libana u Tunis, nakon učešća u libanskom građanskom ratu.

Međutim, tokom svog vremena u Libanu, skupina se oslanjala na nezadovoljstvo unutar izbjegličkih kampova kako bi uspostavila značajnu kontrolu nad južnim Libanom, uključujući osnivanje vlastitih policijskih snaga, prije nego što je regiju naknadno okupirao Izrael nekoliko godina nakon odlaska PLO-a.

Razne grupe sada se natječu za kontrolu nad kampovima i imaju političku i vojnu prisutnost u Libanu.

Al-Arouri je bio ključni sugovornik Hamasa s Hezbolahom i drugim savezničkim oružanim grupa. Najmanje još dva visoka Hamasova vojna čelnika ubijena su s njim u napadu 2. januara: Azzam al-Aqra, vodeći komandant brigada Qassama - Hamasove naoružane jedinice - izvan Gaze i Samir Fendi, komandant brigada Qassam u južnom Libanu.