Dan kada su ruski tenkovi ugušili slobodu: Invazija na Čehoslovačku aktuelnija nego ikad
Godine 1968. procvjetalo je Praško proljeće, razdoblje političke liberalizacije i društvenih reformi u Čehoslovačkoj koje je vodio Alexander Dubček. Reforme su imale za cilj dati više političkih sloboda, ublažiti cenzuru i stvoriti otvorenije društvo, dovodeći u pitanje komunistički status quo. Međutim, Sovjetski Savez i njegovi saveznici iz istočnog bloka liberalizaciju su gledali sa strepnjom.
Invaziju nije niko očekivao
U ranim jutarnjim satima 21. augusta1968. godine, trupe Varšavskog pakta predvođene Sovjetskim Savezom, ali i uz podršku Poljske, Istočne Njemačke, Mađarske i Bugarske prešle su čehoslovačku granicu. Invazija je bila odgovor na uočenu prijetnju koju je Praško proljeće predstavljalo istočnom bloku pod sovjetskom kontrolom. Brza i snažna invazija naišla je na šok i otpor čehoslovačkog stanovništva.
Invazija na Čehoslovačku naišla je na osudu međunarodne zajednice. Zapadne nacije oštro su kritizirale nepoštivanje nacionalnog suvereniteta koje je narušio Sovjetski Savez. Protesti su izbili diljem svijeta, a građani su izražavali solidarnost s čehoslovačkim narodom i zahtijevali prekid okupacije.
Invazija na Čehoslovačku imala je duboke i trajne posljedice. Kraj Praškog proljeća ugušio je nade u otvorenije i demokratičnije društvo u istočnoj Evropi. Događaj je poslužio kao snažan podsjetnik na dinamiku moći Hladnog rata i koliko su Sovjeti bili spremni ići kako bi zadržali svoj utjecaj.
Nasljeđe i sjećanje
Tačno 55 godina kasnije, sjećanje na sovjetsku invaziju na Čehoslovačku ostaje dirljiv podsjetnik na borbe za slobodu i samoodređenje. Diljem Češke i Slovačke održavaju se komemorativne manifestacije u čast izgubljenih života i žrtava podnesenih u tom burnom vremenu. Mnogi svjetski čelnici i istaknute osobe oglasili su se društvenim mrežama kako bi odali počast i ponovno potvrdili važnost očuvanja lekcija iz historije.
Dok se svijet prisjeća ove godišnjice, ključno je podsjetiti na važnost, saradnje i poštovanje nacionalnog suvereniteta u oblikovanju globalnog poretka. Događaji iz 1968. godine služe kao oštro upozorenje na opasnosti nekontrolirane moći i trajne vrijednosti promicanja demokratije i ljudskih prava na svjetskoj pozornici, koja su trenutno ugrožena u Ukrajini, i ponovo od istog aktera.
