Da li je došao kraj prijateljstva Rusije i Italije?

Iako se italijanska rusofolija često pripisuje snazi Komunističke partije i bliskim vezama s Moskvom nakon Drugog svjetskog rata, populisti širom političkog spektra su "ugodni" s Putinom.

Postoji čvrst blok desničara i ljevičara u parlamentu koji se dosljedno suprotstavlja slanju oružja Ukrajini i planovima vlade da poveća vojnu potrošnju, izazivajući ujedno tenzije u vladajućoj koaliciji premijera Maria Draghija.

Senatorica iz Alternative Bianca Laura Granato, od ranije poznata po posvojim antivakserskim stavovima, napisala je na svom Telegram kanalu da bi trebali saslušati i Putinovu stranu priče. Prema njenim riječima, Putin "vodi važnu bitku ne samo za Rusiju već i za sve one protiv globalističke agende".

Poslanik krajnje desničarske Lige Vito Comencini rekao je da bi prisustvovanje govoru Zelenskog bilo "nepoštivanje" prema narodu Donbasa, istočnog urkajinskog regiona gdje su pobunjenici koje podržava Putin preuzeli dio zemlje 2014. godine.

Naklonjenost desnice Rusiji

Dok su lideri glavnih političkih stranaka osudili invaziju, podrška Ukrajini među redovima je neujednačena, posebno među populističkim Pokretom 5 zvjezdica i krajnje desničarskom Ligom, koji oboje imaju proruske nastrojenosti.

Ovi članovi onoga što je nazvano talijanska „ruska partija“ na različite su načine pozivali na pacifizam kako bi izbjegli podršku Ukrajini oružjem, za invaziju su krivili širenje NATO-a i tvrdili da su Rusi u separatističkim regijama ti koji pate.

Nicola Fratoianni, vođa krajnje ljevice Sinistra Italiana koja je osudila invaziju, ali je glasala protiv slanja oružja Ukrajini rekao je da oni na NATO gledaju "nepovoljno".

“Mi gledamo na NATO... nepovoljno. Nastao je u drugom historijskom vremenu kada je svijet bio podijeljen. Taj svijet više ne postoji, pa možda treba da razmislimo", rekao je Fratoianni.

Političari nisu jedini koji brane Rusiju. Od običnih Italijana, oko 12 posto smatra da je ruska invazija opravdana.

Postoje i snažne ekonomske veze koje sežu još iz vremena SSSR-a, uključujući poslovne divove kao što su energetski veliki ENI i proizvođač automobila Fiat, koji je izgradio najveću sovjetsku fabriku automobila u gradu Toljatiju, nazvanom po vođi italijanske komunističke partije (i sovjetski državljanin) Palmiro Togliatti. Rusija ostaje važno izvozno tržište za Italiju, posebno za mašine i luksuznu robu.

Ruski turizam je takođe postao značajan. U Toskani, regija koja je nekada imala nadimak "Chiantishire" zbog rasprostranjenosti Britanaca, sada se često naziva "Ruskana". Trajne ekonomske veze demonstrirane su nekoliko dana prije invazije kada je održan online sastanak Putina i talijanskih poslovnih lidera uprkos protestima vlade u Rimu.

Putin kao predmet obožavanja

Od kraja Hladnog rata, i na drugom kraju političkog spektra, Rusija je uspostavila bliske veze sa talijanskim desničarskim strankama. Tokom 2000-ih, bivši premijer Silvio Berlusconi i Putin sklopili su prijateljstvo, zasnovano na ekonomskim interesima, pri čemu je Berlusconi čak bizarno nazvao krevet u svojoj kući po Putinu. Berlusconi je organizovao potpisivanje sporazuma o saradnji između NATO-a i Rusije u Rimu 2002. godine, čiji je cilj bio resetovanje post-SSSR odnosa.

Liga je postala stranka najbliža Putinu. Njihova regionalna vlada u Venetu priznala je Krim nakon njegove aneksije 2014. godine, a njen lider Matteo Salvini je iskazivao divljenje Putinu. Liga je 2017. potpisala sporazum o saradnji sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. Ovaj odnos je skupo koštao Salvinija kada je njegova stranka 2019. godine optužena da traži ilegalno finansiranje od Rusije, iako je njen lider tvrdio da nikada nije dobio ni jednu rublju.

Salvinijeva odluka da na Crvenom trgu 2014. nosi majicu sa Putinovim likom i logom "Vojska Rusije" ponovo ga je skupo koštala prošlog mjeseca kada je poljski gradonačelnik iskoristio priliku da ga napadne prilikom posjete ukrajinskoj granici.

Dok je Italija u prošlosti viđena kao slaba karika u EU (čak i nakon invazije na Krim 2014. godine, imala je ključnu ulogu u suprotstavljanju oštrijim sankcijama EU protiv Rusije), ton Draghijeve administracije signalizirao je značajan pomak.

Promjena kormila

U svom prvom govoru u parlamentu, snažno je potvrdio podršku NATO-u i nakon invazije na Ukrajinu u februaru, Draghi se brzo uskladio sa sankcijama NATO-a i EU, a Italija nije oklijevala da pošalje oružje Ukrajini. Zaplijenila je imovinu oligarha, a Draghi je pozvao druge zemlje EU da krenu na sličan način. Također, Draghi je bio među onima koji najviše podržavaju nastojanja Ukrajine za pridruživanje EU.

Prošle sedmice postojao je otpor Pokreta 5 zvijezda prema planovima za povećanje potrošnje za odbranu sa 1,4 posto na 2 posto BDP-a u skladu sa obavezama NATO-a, što je primoralo na sastanak Draghija i lidera 5 zvijezda i nekadašnjeg premijera Giuseppea Contea,.

Conte je, udvarajući se desnici, zahtijevao sporije povećanje. Iako je premijer Draghi izrazio zadovoljstvo krajnjim rezultatima prošlosedmičnog sastanka, neslaganje koje postoji budi izazove koje i dalje postavlja tzv. ruska partija.