Blatom protiv Rusa: Kako istočna Evropa u močvarama vidi svoje tajno oružje

Prema pisanju portala Politico, ideju da se močvare i tresetišta obnove kao strateški odbrambeni element u slučaju potencijalne agresije ozbiljno razmatraju Poljska, Finska i Litva.

U februaru 2022. godine, kada su ruske trupe nadirale prema Kijevu, branioci ukrajinske prijestolnice shvatili su da znaju kako zaustaviti neprijatelja. Dovoljno je bilo probiti branu koja je kontrolisala tok rijeke Irpinj i obnoviti staru poplavnu zonu, koju su nekada činile uglavnom močvare.

Vojni savjetnik Oleksandr Dmitriev tačno je znao kakve će posljedice ponovno potapanje područja isušenog u sovjetsko doba imati na rusku vojnu tehniku. O tome je obavijestio komandanta odbrane Kijeva i dobio odobrenje da digne branu u zrak.

"To je u suštini zaustavilo ruski napad sa sjevera", podsjetio je Dmitriev prema pisanju Politica. Fotografije ruskih tenkova zaglavljenih u blatu tada su obišle svijet.

Tri godine kasnije, taj čin očajničke odbrane grada od invazije koju je naredio ruski predsjednik Vladimir Putin inspiriše zemlje istočnog krila NATO-a da razmotre obnovu močvara na svom teritoriju. Time bi spojile dvije evropske prioritete koji se često nadmeću za pažnju i finansiranje: odbranu i klimu.

Prema riječima stručnjaka, močvare i tresetišta jednako efikasno hvataju ugljični dioksid koji zagrijava planetu kao što potapaju neprijateljske tenkove.

Finska i Poljska, navodi Politico, aktivno istražuju obnovu tresetišta kao višeslojnu mjeru za odbranu granica i borbu protiv klimatskih promjena. U Poljskoj je to dio masovnog projekta jačanja istočnih granica. "Istočni štit", kako su ga nazvali, vrijedan je 2,3 milijarde eura.

Tresetišta su najefikasnija "skladišta" ugljičnog dioksida na Zemlji. Iako pokrivaju samo tri posto planete, ona hvataju trećinu svjetskog CO₂. Međutim, kada se isuše, oslobađaju ugljik koji su taložila stotinama ili hiljadama godina, čime doprinose globalnom zagrijavanju.

Procjenjuje se da je širom svijeta isušen oko 12 posto tresetišta, a ona sada proizvode približno četiri posto emisija koje zagrijavaju planetu. Za poređenje, globalni avio-saobraćaj odgovoran je za oko 2,5 posto.

Većina tresetišta u Evropskoj uniji slučajno se nalazi upravo na granici NATO-a s Rusijom i Bjelorusijom. Protežu se od finskog Arktika, preko baltičkih država pa sve do Litve. U sjeveroistočnoj Njemačkoj nalaze se i močvare poznate kao Kieshofer Moor.

Opasna zamka

Močvarni teren, čija se dubina teško procjenjuje, opasna je zamka za teška vojna vozila, tenkove i druge oklopnjake. Na to podsjeća i tragedija u Litvi, gdje su u martu ove godine poginula četvorica američkih vojnika nakon što su sa svojim 63-tonskim oklopnim vozilom M88 Hercules upali u močvaru tokom vojne vježbe.

Ipak, ekolozi i vojska će se, prema pisanju Politica, u pokušajima obnove močvara i tresetišta morati suočiti s otporom poljoprivrednika, koji zavise od proizvodnje u isušenim područjima.

Trska za građevinarstvo ili za proizvodnju ambalaže, koja se može ubirati s obnovljenih površina, za njih nije dovoljno privlačna. Tržište ove sirovine u Evropi premalo je da bi motivisalo poljoprivrednike na promjene. Prema ocjeni Politica, ruska prijetnja bi, međutim, mogla postati daleko snažniji motiv za obnovu močvara.