Bijes, nezadovoljstvo i napetost u zraku: Zašto Nijemci protestuju i je li država u opasnosti
U 2024. godini sljeduje veliki broj izbora širom Evrope, zbog čega je i za poljoprivrednike ovo najbolje vrijeme da izraze svoje nezadovoljstvo te da primoraju političare da obrate veću pažnju na ono što imaju da im poruče.
Šta su razlozi tako velikog nezadovoljstva i čemu poljoprivrednici prkose? Je li ljutnja opravdana?
U Njemačkoj se održava više protesta i štrajkova koji baš nemaju zajednički imenitelj. Počelo sa štrajkovima željezničara, tačnije jednog od dva sindikata poznatog po radikalnijim pristupom, onda poslije povratak pregovorima sa poslodavcima, a imali smo kratak štrajk sinidikata pilota Lufthanse, a između protesti poljoprivrednika.
Štrajkove treba posmatrati u kontekstu ekonomskog razvoja zadnjih nekoliko godina, odnosno visoke inflacije u kontekstu rata u Ukrajini te demografskog razvoja, tačnije rastućeg nedostatka radne snage, što na jednoj strani poveća radni teret zaposlenih, a na drugoj ojačava pregovaračku poziciju sindikata. Protesti poljoprivrednika su, pak, drugog karaktera i neobičnog za Njemačku.
Gdje su začeci trenutnih protesta - kada su kreatori politike prvi put zapostavili poljoprivrednike?
Povod protesta leži u politici vladajuće semafor koalicije u kontekstu budžetske krize nastale krajem prošle godine. Naime, Njemačka se zadnjih godina suočava sa izuzetnim budžetskim izazovom – ogromne subvencije za privredu i građane u kontekstu pandemije te u kontekstu energetske krize u vezi oslobađanja od zavisnosti od ruskog gasa, dodatnih 100 milijardi troškova za odbranu te dosta milijardi za zelenu transformaciju njemačke privredu u kontekstu klimatske krize.
Naspram toga imamo ustavnu zabranu zaduživanja. Kad je ustavni sud krajem prošle godine na iznenađenje vlade zabranio jedan budžetski trik vlade, ona je nabrzinu morala naći način da uštedi 60 milijardi u budžetu za 2024. godinu. U te odluke spadalo je i ukidanje određenih subvencija za poljoprivrednike. To je izazvalo revolt poljoprivrednika, a koji nije ni stao kad je vlada ubrzo kao reakcija na proteste povukla dio odluka. No ta ishitrena, loše komunicirana odluka je samo bila povod za ove, po dužini i radikalnosti, izuzetne proteste.
Iza njih se krije dublje nezadovoljstvo sa dugogodišnjom poljopirvrednom politikom u Njemačkoj. Klimatske i ine promjene već dugo zahtijevaju ozbiljnu transformaciju poljoprivrede. Poljoprivredna politika, koja je decenijama bila u ruci sadašnje opozicije iz konzervativne stranke, bila je stihijska, nestrategijska, predugo se držala tradicionalnim načinom poljoprivređivanja. I nova vlada, sa po prvi put ministrom iz stranke Zelenih, ušla je u transformaciju neodlučna.
Koliko vlada (ne)radi dobar posao u tom smjeru?
Imam ogromno nezadovoljstvo sa sadašnjom vladom – dobro je počela, upravljajući poslijedicama rata u Ukrajini i u roku od manje od godinu dana uspjela je praktično da Njemačku oslobodi od zavisnosti od ruskih energenata, pogotovo gasa. Ali sad, kad inflacija jenjava te se fokus vraća na prvobitno planirane prioritete politike semafor koalicije, teško se nosi jer tri stranke sa svojim vrlo različitim ideološkim orijentacijama, prije svega u vezi financijske i ekonomske politike, stalno su u konfliktu. Ipak, protesti poljoprivrednika su doveli do dijaloga sa vladajućom koalicijom.
Jesu li zahtjevi sindikata u Njemačkoj uopće realni?
Zahtjevi sa raznoraznim povećanjima plata su realni u kontekstu inflacije i tu je u međuvremenu već uglavnom došlo do dogovora sa poslodavcima.
Drugi zahtjev, kao naprimjer zahtjev sindikata željezničara o smanjenu radnog vremena sa pet na četiri dana sedmično, je puno škakljiviji u kontekstu nedostatka radnih snaga, zato tu još i nije došlo do dogovora u pregovorima.
Koliko je realno da na štrajkove i proteste utječu desničari na čelu s AfD-om?
Vidjeli smo u protestima poljoprivrednika pokušaje ultradesničara te AfD-a u prisvajanju protesta te na početku nedovoljno odlučno distanciranje predstavnika udruženja poljoprivrednika. Taj pokušaj je u međuvremenu, pogotovo poslije nedavnih miliunskih protesta građana protiv AfD-a, propao. Za razliku od, naprimjer Nizozemske, gdje su protesti poljoprivrednika završili u formiranju jedne populisticke seljačke stranke.
Koje sve sektore će poremetiti ove velike demonstracije, koliko oštre mogu biti za ekonomiju same Evropske unije s tim da je primjer iz Njemačke oslikan i u drugim evropskim državama?
Kao što sam spominjao, štrajkove u Njemačkoj treba ipak posmatrati kao dio normalnog društvenog procesa, unatoč tome što ih je ove godine na pozadini ekonomske situacije bilo više te su zahtjevi sindikata veći. Oni uvijek naprave milionske štete privredi, ali to sam po sebi nije veći problem. Ono sto je širi fenomen su protesti poljoprivrednika u kontekstu predstojeće transformacije te grane u Evropi.
Da li Njemačku čekaju još veće i intenzivnije blokade? Kakav rasplet očekujete?
Ne. Štrajkovi su doveli do povratka pregovorima te približavanju pozicija poslodavaca zahtjevima sindikata. Za poljoprivrednike treba vidjeti. Oni su završili velike proteste, a traje dijalog sa vladom. Problem Njemačke ostaje trenutna ekonomska kriza, posljedica troškova transformacije energetskog sektora, odnosno rješavanja zavisnosti od ruskih izvora na jednoj strani, troškova predstojeće zelene transformacije privrede na drugoj, te izazovi raznoraznih strukturalnih reformi koji su izbjegavani decenijama na trećoj strani.
Za sve treba dodatna budžetska potrošnja dok dio vladajuće koalicije (liberali sa ministrom finansije Lindner) te opozicija se protive promjenom ustava koji bi omogućio dodatno, strateško zaduživanje države, a ako tu ne dođe do odlučnog prodora, mogli bismo vidjeti nastavak ekonomske recesije te nove proteste i socijalne nemire u narednim godinama.
