Nadležni u Vladi u Bangladešu kazao je za agenciju Anadolija da su izbjeglice iz ugroženih područja u Mijanmaru uglavnom smještene u pograničnim selima i gradovima Bangladeša.
Isti izvor izjavio je kako nema tačan podatak o konačnom broju pristiglih izbjeglica, jer muslimani sve teže dolaze do sigurne teritorije u Bangladešu, jer prilikom bjekstva izloženi su pucnjima iz različitih vrsta naoružanja tako da jedva uspijevaju izvući živu glavu.
- Izbjeglicama pokušavamo pomoći koliko god je to u našoj moći, izjavio je nadležni u Vladi.
Međutim, Rohingya muslimani i lokalno stanovništvo Bangladeša tvrde suprotno. Prema njihovim izjavama, Vlada u Bangladešu ih, umjesto prihvatanja, ukrcava u čamce i vraća u zemlju iz koje su pobjegli.
Dok se mnoge međunarodne i svjetske organizacije trude da upoznaju svijet o dešavanjima i nasilju u Mijanmaru, mediji u Bangladešu su potpuno nezainteresovani za stradanje muslimana u toj zemlji. Nacionalne novine jedva da ostave prostora za članak o nasilju u Mijanmaru. U vijestima na televiziji uopće se ne spominje nasilje o kojemu pišu i govore mnogi svjetski mediji.
Bangladeš je, poput Mijanmara, siromašna zemlja s mnogo nezaposlenih, koji pokušavaju preživjeti od sopstvenog rada u poljima, pa stoga ne žele da prihvataju gladne izbjeglice.
Vlada Bangladeša takođe ne želi pružiti pomoć izbjeglicama koje strahuju od deportacija. Bez obzira na neljubaznost i odbijanje, u borbi za goli život izbjeglice nastavljaju pristizati u Bangladeš.
