Armenija i Azerbejdžan za istim stolom prvi put nakon sukoba: Zašto je bitan susret u Moskvi
Teme sastanka više nisu bile vezane za ratna dešavanja koja su, bar trenutno, postala dio prošlosti s obzirom da sporazum o primirju i dalje poštuju obje strane. Armenski premijer Nikol Pashinyan i predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev ovoga su puta sa Vladimirom Putinom razgovarali o uspostavljanju ekonomskih veza i obnovi značajnijih saobraćajnica između ove dvije države što je svakako dio sporazuma o prekidu sukoba koji je potpisan u novembru 2020. godine. S obzirom na rezultate sastanka, čini se kako će i ovaj put, Azerbejdžan imati mnogo više razloga za zadovoljstvo.
Šta je dogovoreno?
Naime, na trilateralnom sastanku, dogovorena je izgradnja željezničke, cestovne i druge infrastrukture. Ovim dokumentom, Azerbejdžan će nakon više od trideset godina obnoviti putne komunikacije sa autonomnom regijom Nakhchivan, eksklavom koja je od matice odvojena teritorijama Armenije i samoproglašenog Nagorno-Karabaha.
"Nakon više od trideset godina, Azerbejdžan će obnoviti komunikaciju s Autonomnom Republikom Nakhchivan putem transportnih komunikacija preko teritorije Armenije", rekao je Aliyev nakon sastanka.
Tokom rata devedestih godina, ova regija je, paralelno sa sukobima u Nagorno-Karabahu, vodila ratove i sa Armenijom međutim bez većeg uspjeha, a slaba povezanost sa matičnim Azerbejdžanom dodatno je osiromašila ionako slabo razvijenu regiju.
Samim povezivanjem Azerbejdžana sa svojom eksklavom, otvorit će se i nove ekonomske mogućnosti u regiji, a za Azerbejdžan će se konačno ostvariti dugo očekivani planovi povezivanja sa Turskom preko ove regije. Nove putne komunikacije predstavljaju pozitivne pomake i za samu Tursku čiji su predstavnici već najavili kako bi novo povezivanje Turske i Azerbejdžana moglo ugroziti i iranske planove u regiji Kavkaza čiji bi geopolitički ali i ekonomski utjecaj znatno oslabio što se već na određeni način i dešava potpisivanjem sporazuma između Turske i Azerbejdžana kojem se osigurava direktan protok plina prema autonomnoj regiji bez učešća Irana.
Sa druge strane, novi sastanak s predsjednikom Aliyevom i Putinom, armenskom premijeru Nikolu Pashinyanu nije donio ništa značajno osim novog posipanja soli na ionako svježu ratnu ranu. Građani Armenije ni ovaj put nisu zadovoljni načinom na koji Pashinyan vrši pregovore i dogovara nove projekte za Armeniju. Javnost je i ovaj odlazak armenskog premijera u Rusiju protumačila kao još jedan čin izdaje. Pashinyan je, pored ekonomskih dijelova novog dogovora, tokom sastanka sa Putinom pokušao ispregovarati i dodatne članove ugovora koji se tiču razmjene zarobljenika za koje Pashinyan tvrdi da se nalaze na teritoriji Azerbejdžana međutim o tome na sastanku nije bilo riječi.
Moskovskim dogovorom, Armenija će također dobiti direktnu povezanost sa Rusijom, što će znatno olakšati komunikaciju dvije zemlje ali svakako da Rusija može biti mnogo više zadovoljna ovakvim razvojem situacije s obzirom da armenska privreda i dalje ovisi o uvozu ruskih proizvoda. Sa druge strane, armenski izvoz znatno je manji, a ekonomsko stanje u zemlji nakon rata u Nagorno-Karabahu dodatno je narušeno što pokazuje i ogroman pad BDP-a. Pored jače veze sa Armenijom, Ruska Federacija dobija i bolju povezanost sa Azerbejdžanom i Turskom sa kojima ima odličnu saradnju. Rusija je prema zvaničnim podacima, u 2020. godini zadržala svoj položaj jednog od tri najvažnija partnera Azerbejdžana uprkos smanjenom obimu saradnje.
Trilateralni sastanak na kraju je završio dogovorom koji bi mogao u potpunosti promijeniti odnose na području Kavkaza. Prvi sastanak radnih grupa tri zemlje dogovoren je za 30. januar gdje bi se trebalo konkretnije govoriti o izgradnji nove cestovne i željezničke infrastrukture te bi upravo na tom sastanku mogli vidjeti i prve planove izgradnje.
Mirovni sporazum u Nagorno-Karabahu osim toga što je donio mir na području Kavkaza, iznjedrio je nove ekonomske planove koji su na određeni način potvrđeni na sastanku u Moskvi. Iako su u samom fokusu sporazuma Armenija i Azerbejdžan, čini se kako će dogovor prije svega mnogo više donijeti Rusiji i Turskoj, velikim silama koje ostvaruju svoje političke i ekonomske interese na području Kavkaza.
Sa druge strane, dogovori pod direktnim utjecajem Rusije, značajno mogu doprinijeti izoliranju Gruzije koja je do sada imala određeni utjecaj naročito na protok roba i usluga prema Armeniji. Slabljenje gruzijskog utjecaja na području Kavkaza, svakako će pokušati iskoristiti Kremlj koji je u posljednjih nekoliko godina izgubio kontrolu nad tom bivšom sovjetskom republikom te će u narednom periodu sigurno iskoristiti trenutnu situaciju u regiji za nove političke ofanzive.
