Američka vojna obavještajna služba objavila prikaz: Četiri sile prijete smrtonosnim raketnim arsenalom SAD-u

Pet grupa prijetnji nacionalnoj sigurnosti SAD-a predstavljeni su u najnovijoj analizi na čijim će osnovama biti kreiran najveći projekat balističke odbrane nakon Hladnog rata.

Sistem odnosno bolje rečeno arhitektura "Zlatne kupole" predstavlja sistem zemaljskih, pomorskih, zračnih i svemirskih senzora za odbranu od napada raketama koje u ovom trenutku za budućnost ispoljavaju Sjeverna Koreja, Rusija, Kina i Iran.

Svaka od navedenih država posjeduje karakteristične sposobnosti napada sjevernoameričkog kontinenta, pa je tako prema prikazu DIA uočeno pet različitih prijetnji.

- Napad interkontinentalnim balističkim raketama

- Napad balističkim raketama sa strateških nuklearnih podmornica

- Napad aerobalističkim ili hipersoničnim raketama

- Napad krstarećim raketama

- Napad tehnikom Frakcijskog orbitalnog bombardovanja (FOBS)

DIA dalje daje vrlo zanimljive podatke po svakoj od stavki navodeći prosječan broj sistema i sredstava kojima se prijeti SAD-u. U kontekstu prijetnji interkontinentalnim balističkim raketama koje se lansiraju iz kopnenih silosa navodi se da Kina raspolaže sa 400 raketa, Rusija 350 dok Sjeverna Koreja sa samo 10.

Međutim, dodaje se kako će do 2035. godine Kina udvostručiti ovaj broj, Rusija povećati za 50 dok bi Iran i Sjeverna Koreja trebale značajno povećati svoje sposobnosti u domenu interkontinentalnih balističkih raketa.

Kao sredstvo drugog nuklearnog udara DIA prognozira da će sa trenutnih 72 za deset godina Kina imati 132 balističke rakete koje se lansiraju sa podmornica.

Prijetnja hipersonične tehnologije

Iako je aktivno nekoliko projekata hipersoničnog oružja u domenu raketnog naoružanja koje provode SAD, prednost u bržem razvoju ove tehnologije imaju Kina i Rusija. Očekuje se da će do 2035. godine Kina imati više od 4.000 aerobalističkih projektila i hipersoničnih bojevih glava.

Prateći je u tom razvoju procjena DIA ukazuje da bi Rusija za deset godina svoj arsenal hipersoničnog oružja mogla povećati sa postojećih 300 na 1.000 raketa.

Međutim, ono što je posebno zanimljivo u razradi analize DIA jeste i navođenje tehnologije FOBS koja je dugo vremena smatrana prevaziđenom zbog svojih ograničenja. FOBS ili frakcijsko orbitalno bombardovanje predstavlja poseban tip raketnog napada koji omogućava projektilu da uđe u nisku orbitu i zatim se spusti prema cilju iz bilo kojeg pravca, zaobilazeći tradicionalne rute i radarske sisteme.

Pretpostavke su da se većina interkontinentalnih balističkih i hipersoničnih raketa koje su usmjerene protiv SAD-a usmjeravaju svojim trajektorijama preko Sjevernog pola zbog kraćeg leta. Upravo zbog toga bi FOBS imao zadatak nižim letom izvan orbite napasti trajektorijom leta preko Južnog pola iz najmanje očekivane strane.