Aktivisti: Iran je emitovao 100 iznuđenih priznanja demonstranata, često nakon torture

Neki videosnimci prikazuju improvizirana oružja za koja vlasti tvrde da su korištena u napadima. Drugi fokus stavljaju na osumnjičene na mutnim videosnimcima sigurnosnih kamera, koji izgledaju kao da podmeću požare ili uništavaju imovinu. Na pojedinim videosnimcima su demonstranti prikazani vezanih ruku, sa zamagljenim licima.

Iran tvrdi da su ova priznanja, koja često sadrže reference na Izrael ili Ameriku, dokaz stranih zavjera iza protesta koji potresaju zemlju. Aktivisti pak insistiraju da je riječ o iznuđenim priznanjima, dugogodišnjem zaštitnom znaku tvrde linije državne televizije, jedinog emitera u zemlji. A ovakvi snimci sada pristižu neviđenom brzinom.

Iranski državni mediji emitovali su najmanje 97 priznanja uhapšenih demonstranata, od kojih mnoga uključuju iskaze kajanja zbog njihovih postupaka, otkako su protesti počeli 28. decembra, navodi grupa za ljudska prava koja prati ove videosnimke.

Agencija Human Rights Activists News Agency (HRANA), sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, poručuje da se, na osnovu svjedočenja prijašnjih pritvorenika, takva priznanja često daju nakon psihološke ili fizičke torture i da mogu imati ozbiljne posljedice, uključujući i smrtnu kaznu.

"Ova kršenja prava se nadovezuju jedno na drugo i vode do užasnih ishoda. To je obrazac koji režim provodi iznova i iznova", rekla je Skylar Thompson, zamjenica direktora ove organizacije.

Misija Irana pri Ujedinjenim narodima nije odgovorila na upit Associated Pressa za komentar. Iranski zvaničnici proteste opisuju kao "nerede" koje orkestriraju Sjedinjene Američke Države i Izrael. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi kazao je kako nasilje mora imati stranu pozadinu jer, po njegovim riječima, Iranci nikada ne bi palili džamije.

Gotovo 100 emitovanih priznanja u svega dvije sedmice presedan je čak i za Iran, kaže Thompson.

Za poređenje, od 2010. do 2020. na državnoj televiziji je prikazano oko 350 prisilnih priznanja, navode organizacije Justice for Iran i Međunarodna federacija za ljudska prava, koje su uradile posljednju veliku analizu prakse ovakvih emisija. Grupa Za zajedno protiv smrtne kazne (Together Against the Death Penalty) saopćila je da je u 2025. godini emitovano između 40 i 60 priznanja.

Dodatno, Iran Human Rights i Together Against the Death Penalty zabilježili su najmanje 37 televizijskih priznanja ljudi koji su se suočavali sa smrtnom kaznom u sedmicama nakon protesta 2022. godine, izazvanih smrću Mahse Amini nakon njenog hapšenja od strane moralne policije zbog navodnog nepropisnog nošenja hidžaba. Tokom višemjesečnih protesta i sigurnosnog obračuna ubijeno je više od 500 ljudi, a više od 22.000 je uhapšeno, što su bili posljednji veliki protesti u Iranu.

Izvještaj specijalnog izvjestioca Ujedinjenih naroda za ljudska prava u Iranu iz 2014. godine utvrdio je da je, među intervjuiranim bivšim pritvorenicima, 70 posto njih navelo da su prisilne informacije ili priznanja korišteni na ročištima. U gotovo polovini slučajeva suđenja su trajala tek nekoliko minuta.

Nakon protesta zbog smrti Mahse Amini, Evropski parlament je u januaru 2023. usvojio rezoluciju kojom je snažno osudio "politiku Islamske Republike da iznuđuje priznanja korištenjem torture, zastrašivanja, prijetnji članovima porodica ili drugih oblika pritiska, te korištenje tih priznanja za osuđivanje i izricanje kazni demonstrantima".

U 2024. godini Iran je pogubio 975 ljudi, što je najveći broj od 2015. godine, navodi se u izvještaju Ujedinjenih naroda. Četiri pogubljenja izvršena su javno. Iran smrtnu kaznu izvršava vješanjem. Prema podacima UN-a, većina ljudi u Iranu bude pogubljena zbog krivičnih djela povezanih s drogom ili ubistava.

Sigurnosna krivična djela, poput špijunaže, činila su svega 3 posto pogubljenja u 2024. godini.

Thompson kaže da je "duboko zabrinuta" zbog naglog porasta pogubljenja povezanih s najnovijim protestima, dodajući da mnoga video-priznanja obuhvataju ozbiljna sigurnosna krivična djela za koja je propisana smrtna kazna.

Teheran je, prema dostupnim podacima, od 12-dnevnog rata u junu između Izraela i Irana pogubio 12 osoba zbog špijunaže. Posljednje pogubljenje za špijunažu desilo se prošle sedmice, kada je Iran objavio da je izvršio smrtnu kaznu nad muškarcem optuženim da je špijunirao za izraelsku obavještajnu agenciju Mossad u zamjenu za kriptovalute. Državna agencija IRNA navela je da je muškarac priznao optužbe za špijunažu.

Praksa emitovanja prisilnih priznanja datira još iz haotičnih godina nakon Islamske revolucije 1979. godine. Državna televizija tada je prikazivala priznanja osumnjičenih pripadnika komunističkih grupa, pobunjenika i drugih. Čak je i Mehdi Bazargan, prvi premijer Irana nakon revolucije, u jednom trenutku upozoravao da bi mogao biti uhapšen i izveden na televiziju da "ponavlja stvari kao papagaj".

Među najpoznatijim iznuđenim priznanjima koja su privukla pažnju međunarodne javnosti je i ono iz 2009. godine, kada je tadašnji dopisnik Newsweeka Maziar Bahari, koji je također proveo mjesece u zatvoru, natjeran da se pokaje pred kamerama. Kasnije je režirao dokumentarni film "Forced Confessions" i napisao memoare o svom iskustvu.

Od početka protesta 28. decembra, prema podacima Human Rights Activists News Agency, uhapšeno je 16.700 ljudi, a više od 2.000 je ubijeno, ogromna većina njih demonstranti. Organizacija se oslanja na mrežu aktivista unutar Irana koji potvrđuju svaki prijavljeni smrtni slučaj.

Iranska vlada nije objavila ukupne podatke o žrtvama tokom demonstracija. AP nije mogao nezavisno provjeriti ukupan broj poginulih i uhapšenih, s obzirom na to da je internet u Iranu blokiran.

I prije nego što je talas protesta zahvatio zemlju, organizacije za ljudska prava i zapadne vlade osuđivale su sve širu primjenu smrtne kazne u Iranu, posebno za politička i djela povezana sa špijunažom. Aktivisti tvrde da se mnoge presude zasnivaju na iznuđenim priznanjima, a da se suđenja često odvijaju iza zatvorenih vrata, bez pristupa nezavisnim advokatima.