Primjer najvećeg aerodroma u Izraelu, "Ben Guriona", kod Tel Aviva, koji spada među najsigurnije u svijetu, pokazuje, međutim, da je za sigurnost u aviosaobraćaju ljudski faktor važniji od moderne tehnike, javio je u petak Radio Deutsche Welle.
Pripadnici službe sigurnosti ovog aerodroma ispituju svakog putnika prije nego što čekira kartu: "Kuda letite? Zašto ste bili u Izraelu? Ko vam je pakovao prtljag? Da li vam je neko dao da ponesete paket?" Ispitivanje ponekad traje i duže od 15 minuta.
Službenici, zatim, provjeravaju da li je putnikova priča tačna - traže dokaze - dokumenta, pisma i druge papire. Ako je putnik sumnjiv, konsultuju se s kolegama, a zatim nastavljaju ispitivanje sve dok ne otklone i posljednju sumnju.
Sljedeći korak je prolazak prtljaga kroz skener. Po vrlo netransparentnom principu, polovina putnika mora da otvori kofer. Kontrolori specijalnim aparatima traže tragove eksploziva, a posebno pažljivo se kontrolišu polutečni "suveniri" poput maslinovog ulja, meda i marmelade.
Od dolaska na aerodrom do čekiranja na šalteru ponekad prođe čitav sat.
Kontrolu najbrže prolaze izraelski Jevreji, stariji ljudi i porodice s djecom, a najpodrobnije se pregledaju Arapi i žene koje same putuju.
Princip jednakosti ne važi na ovom aerodromu. Važnu ulogu imaju etničko porijeklo, vjera, starost i životna situacija putnika.
Izraelski stručnjak za terorizam Ariel Merari smatra da je takozvano "etničko profilisanje" putnika djelotvorno i nužno. Prema njegovim riječima, mladi musliman je opasniji od starca koji je preživio holokaust.
Inače, u Izraelu ima detaljnih skenera, ali ne na aerodromu. Svako ko iz pojasa Gaze želi da uđe u Izrael mora na graničnom prijelazu da uđe u "stakleni kavez", u kojem mora da stoji raširenih nogu. Ono šta vide kontrolori na ekranima ostaje tajna.
Srbijanski košarkaš laktom udario Musu, bh. igrač pao na parket i odmah se uhvatio za grlo
