Regija
4

Vojni muzej u Beogradu prikazuje primjerke najboljeg oružja u Evropi

Anadolija
(Foto: Anadolija)
Za balkanskog muškarca oružje i pištolji predstavljali su naljepši i najcjenjeniji predmet kojim se iskazivao socijalni i društveni status pojedinca, zaključuje se nakon pregleda aktuelne izložbe “Pištolji iz zbirke zapadnoevropskog oružja i opreme do 19. vijeka” u Vojnom muzeju u Beogradu.

Posjetiocima izložbe se omogućava da na jedinstven način sagledaju razvojni put pištolja, od perioda kada je nastao, od 16. pa do prve polovine 19. vijeka.

Autor i kustos izložbe Vuk Obradović u razgovoru za Anadolu Agency (AA) objašnjava da je pištolj usljed raznih društvenih, političkih, ekonomskih ili socijalnih faktora "formiran kao zasebna konstrukcija oružja vrlo određene namjene".

Kako navodi, izloženi eksponati predstavljaju izbor 24 predmeta najboljeg oružja do 19. vijeka u Evropi koji pripadaju jednoj od najstarijih zbirki osnovanoj kada i Vojni muzej u Beogradu 1878. godine. Inače, zbirka se sastoji od 1.042 predmeta, od čega ukupno 116 pištolja koji se nameću kao posebna kolekcija.

Na postavci su izabrana najbolja, najljepša i najkvalitetnija 24 primjerka oružja, ističe Obradović, a među predmetima se izdvaja pištolj austrijskog majstora iz 18. vijeka.

“Najstariji primjerak je sa kraja 16. vijeka, a zbog tehničke karakteristike i načina upotrebe određeni modeli su se zadržali u upotrebi sve do 19. vijeka i oni su također, prikazani na izložbi”, rekao je Obradović objasnivši da se o porijeklu i historijatu pištolja, osim za one koji imaju utisnuti grb i podatke, malo zna što zbog stradanja muzeja što zbog uništene dokumentacije. Iz tog razloga vrlo malo se može reći o njihovom porijeklu.

Obradović dodaje da pištolji imaju veliku materijalnu, ali još veću kulturno-historijsku vrijednost, a da su se u svoje vrijeme cijenili na razne načine.

“U Zapadnoj Evropi više se cijenila skladnost, izbalansiranost, upotrebna vrijednost oružja, dok je na Balkanu i orijentalnom dijelu Evrope bila bogata dekoracija. Interesantno je vidjeti utjecaj jednog na drugi. Utjecaj Zapada s jedne, i Orijenta na Balkan, s druge strane, u tom stilu jasno se vidi”, podvukao je kustos Vojnog muzeja u Beogradu na kalemegdanskoj tvrđavi.

Izloženi modeli su na kremen, poznatiji kao “kremenjače” i oni koji opaljuju uz pomoć raznih mehanizma, sličnim satu, različitih stilova i konstrukcija - italijanski, njemački, danski, španski ili balkanski, i naravno osmanski.

Primjerci pištolja koje posjetioci imaju prilike da vide izrađeni su u radionicama najboljih evropskih majstora i umjetnika svog vremena sa jasno izraženim osobenostima.

S vremenom kada pištolji postaju sastavni dio naoružanja oružanih snaga država radionice i atelji postaju fabrike koje masovno proizvode pištolje.

Među prvim modelima pištolja iz 16. vijeka su trombloni ili muskete. To je vrsta oružja konstruisana da rasprši što više sačme, kuglica olova, na što kraćem rastojanju, a prepoznatljiva je po proširenju "usta" cijevi.

Trombloni su izrađivani u obliku pušaka, ali i najmanjih pištolja. Služili su za blisku borbu u suženim prostrima ili na palubama brodova kakve su koristili gusari.

Na izložbi je predstavljen i model osmanlijskog tromblona iz 19. vijeka gdje se pred ukrasa sa ornamentikom na kundaku vidi polumjesec i zvijezda.

Zbog kundaka izgleda kao puška, ali je on skraćen i zbog kremena i mogućeg povređivanja nije se mogao koristiti sa ramena.

Kod Osmanlija ova vrsta oružja je bila vrlo popularna.

U centralnom dijelu postavke je također, prikazan mornarički tromblon iz Engleske, iz 18. vijeka. Specifičan je što je izrađen od bronze i ima bajonet.

Zbog mogućnosti prikrivanja popularni su bili mali pištolji. Civili, pogotovo bogatiji, su često bili na udaru razbojnika i napadača. Zbog toga su bila popularna minijaturna oružja koja su se mogla nositi u džepu.

Prvi modeli ovih oružja su bile manje kopije već postojećih, opremani malim cijevima, ali su bili kratkog dometa i snage.

U Italiji su zbog svojih upotrebljivosti dobili naziv "ubice mačaka" (mazza gatto).

S druge strane vojno formacijsko oružje razlikovalo se svojom robusnošću, otpornošću, ali i težini.

Proizvođači su, kako se vidi na izloženim modelima, radili na standardizaciji što je umnogome olakšalo snabdjevanje municijom. Ovakvi pištolji su se od početka 18. vijeka proizvodili u vojnim zavodima Rusije, Austrije, Francuske, Italije...

Među prvim modelima pištolja iz 16. vijeka su "puferi" izrađivani u Bavarskoj, u Njemačkoj.

Komplikovanu konstrukciju tabana, na kolo, izrađivali su samo najvještiji majstori.

"Pufere" karakteriše luksuzna izrada i intarzije sa ugradama od kosti. Za razliku od kremenjača ovi skupi modeli pištolja, zbog društvenih okolnosti tog vremena, su funkcionisali sa kompikovanim, ali sigurnim mehanizmom sličnom satu.

Sredinom 17. vijeka pojavili su pojednostavljeni modeli „licen“ (Lutzen) također, u Njemačkoj. Zbog ratnih potreba, a visoke cijene nisu imali do tada skoro obavezne ukrase. Korišteni su za naoružavanje konjičkih jedinica.

Iz tog perioda su također, i dvocijevni pištolji tipa "Wender" kod kojih se ona rotira, a opaljenje vrši samo jedan taban. Kod drugog modela iz Srednje Evrope cijevi su položene u rasporedu i različitog su kalibra.

Među popularnim proizvođačima cijevi i pištolja su španski, belgijski, češki i danski majstor. Posebno je proizvodnja pištolja bila razvijena u italijanskoj oblasti Breša.