Većina se vratila kućama
0

U vrijeme sukoba na Kosovu BiH je prihvatila 50.000 ljudi

FENA
Foto: AFP
Foto: AFP
Iz Bosne i Hercegovine je UNHCR od 1999. godine omogućio preseljenje u treće zemlje za ukupno 1.163 izbjegle osobe u BiH. UNHCR je sve ove osobe smatrao izbjeglicama. One su sve uživale ili izbjeglički status ili status privremenog prihvata i nisu preseljene iz BiH u treće zemlje zato što su im vlasti odbile zahtjeve za azil. Samo njih 300 koji su preseljeni je od bh. vlasti dobilo negativan odgovor o njihovom zahtjevu za azil, izjavio je za Agenciju FENA predstavnik UNHCR-a u BiH Andrew Mayne.

On precizira da Ministarstvo sigurnosti BiH nikada nije "odbilo dalje zahtjeve za azil", niti je zauzelo stav da "niko ne ispunjava uvjete za izbjeglički status".

"Umjesto toga, svim osobama koje su uživale status privremenog prihvata omogućen je pristup azilskom postupku, a pet zahtjeva je odobreno u vidu supsidijarne zaštite. Ostali zahtjevi su odbijeni na osnovu toga što su se uvjeti na Kosovu poboljšali od 1999. godine", kaže Mayne.

Danas u BiH živi 137 osoba s Kosova kojima je odobren izbjeglički status, a od njih su 124 Romi po nacionalnosti. Svima njima su status odobrili organi vlasti, mada im je prvobitno status priznao UNHCR, i to prije 2004. godine, kada je UNHCR vršio postupak određivanja izbjegličkog statusa u BiH.

Krajem 2012. godine, u BiH je bilo ukupno 162 osobe kojima je priznat status izbjeglice.

"UNHCR se zalaže za izmjene i dopune Zakona o državljanstvu BiH kako bi se omogućila olakšana naturalizacija izbjeglica i apatrida u BiH. Mi blisko sarađujemo sa vlastima na omogućavanju lokalne integracije izbjeglica u BiH", kaže Mayne.

Tokom 1998. i 1999. godine je došlo do masovnog priliva izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu (BiH) uslijed konflikta na Kosovu. U tom periodu je BiH prihvatila približno 50.000 ljudi, od kojih su većina bili Albanci po nacionalnosti. Vlasti u BiH i UNHCR su međusobno sarađivali u cilju osiguranja zaštite i staranja za ovu grupu ljudi. U to vrijeme su osobama sa Kosova (Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1244) vlasti odobravale privremeni prihvat.

Status privremenog prihvata je ovim ljudima omogućavao pravo na zaštitu od protjerivanja te ostala osnovna prava poput smještaja, jedinstva porodice, osnovnog obrazovanja i zdravstvene zaštite. Međutim, oni nisu imali pravo na rad. U to vrijeme ni bh. vlasti ni UNHCR nisu imali dovoljno kapaciteta da obave postupak utvrđivanja izbjegličkog statusa za svaku osobu pojedinačno. Umjesto toga, svima koji su pristizali u BiH u okviru masovnog priliva, uslijed sukoba na Kosovu, dodjeljivan je grupni status.

"Oko 40.000 ljudi se dobrovoljno vratilo na Kosovo, bilo samostalno ili uz pomoć UNHCR-a, nakon što su se u junu 1999. godine srpske trupe povukle sa Kosova. Tada je status privremenog prihvata produžen za 6.000 ljudi, koji su taj status ponovo registrovali 2002. godine. Od njih su 3.000 bili s Kosova. Mnogi od njih više nisu u BiH", rekla je u razgovoru za Fenu Ljiljana Kokotović, savjetnik za zaštitu u UNHCR-u u BiH.

Prema podacima Ministarstva sigurnosti, samo 1.500 osoba je produžilo status privremenog prihvata tokom posljednjeg postupka produženja statusa u junu 2007. godine. Od toga je 580 zatražilo azil nakon što je njihov status privremenog prihvata prestao u septembru 2007. godine. Ministarstvo sigurnosti je obradilo sve zahtjeve.

"Nijednom tražitelju azila sa Kosova nije odobren izbjeglički status zbog toga što su se na Kosovu okolnosti izmijenile nakon okončanja sukoba. Međutim, petero osoba je odobren status supsidijarne zaštite. Četvero od njih su bili maloljetni Romi bez roditeljskog staranja, a jedan je bio starac bošnjačke nacionalnosti", preciziraju iz UNHCR-a.

Također objašnjavaju da su nepotpune informacije o tome gdje se nalazi približno 1.000 ljudi koji su uživali status privremenog prihvata, a nisu se ponovo registrovali.

"Nekima su UNHCR i/ili vlasti pomogli da se vrate na Kosovo; drugi su regulisali njihov boravak u BiH; neki su preseljeni u treće zemlje, u kojima su, u nekim slučajevima zatražili azil. Također se pretpostavlja da je mali broj ostao u BiH i da nemaju regulisan status", kaže Kokotović.

Do jula 2004. godine je UNHCR provodio postupak određivanja izbjegličkog statusa u BiH. U julu 2004. godine su ovlasti za vršenje ove dužnosti prenesene sa UNHCR-a na Ministarstvo sigurnosti.

Izbjeglice uživaju ista prava kao i državljani BiH, osim prava glasa. Svi imaju zdravstveno osiguranje. Oni koji žive izvan izbjegličkog centra dobijaju malu finansijsku pomoć. Izbjeglice imaju pristup obrazovanju i zaposlenju. Međutim, uslijed visoke stope nezaposlenosti u zemlji generalno, samo nekolicina ima redovan posao.

Izbjeglice u BiH nemaju pravo naturalizacije. U postupku je zakon za koji se zalaže UNHCR, a na osnovu kojeg će se izbjeglicama osigurati pravo na državljanstvo nakon određenog perioda boravka u BiH.

"Osim izbjegličkog mandata, UNHCR ima i mandat da radi na sprečavanju i smanjenju apatridije. UNHCR u BiH blisko sarađuje sa vlastima kako bi osigurali sveopštu registraciju rođenja i drugih građanskih statusa. Aktivnosti UNHCR-a uključuju rad na relevantnom zakonodavstvu, izgradnju kapaciteta, te podršku aktivnostima na registraciji, naročito putem našeg pravnog i provedbenog partnera, Udruženja Vaša prava BiH", precizirala je Kokotović.