Srbija optužila specijalce zbog oružane pobune 2001. godine
Među optuženima su bivši zapovjednik JSO-a Milorad Ulemek, ranije osuđen na 40 godina zatvora zbog organizacije ubojstva srbijanskog premijera Zorana Đinđića, kao i bivši zamjenik zapovjednika te postrojbe Zvezdan Jovanović, koji je kao izravan počinitelj ubistva također osuđen na 40 godina zatvora.
Radisavljević je, u izjavi koju prenose beogradski mediji, naveo kako su uz Ulemeka i Jovanovića također optuženi zapovjednik JSO-a u vrijeme oružane pobune Dušan Maričić, pomoćnici zapovjednika Mića Petraković, Veselin Lečić i Dragoslav Krsmanović, te pripadnici postrojbe Vladimir Potić i Dragiša Radić.
Njima se na teret stavlja kazneno djelo oružane pobune koju su, kako se navodi, organizirali u suradnji s ondašnjim vođom zločinačkog ''zemunskog klana'' Dušanom Spasojevićem, kao i kazneno djelo ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti države.
Po riječima Radisavljevića, tokom istrage nije utvrđeno da je iko, osim optuženih i pokojnog Spasojevića, sudjelovao u organiziranju oružane pobune, zbog čega je s podizanjem optužnice istodobno odbačena kaznena prijava protiv bivšeg srbijanskog premijera i tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice i ondašnjeg načelnika vojno-bezbednosne agencije Aca Tomića.
Prilikom pobune JSO-a, početkom novembra 2001., pripadnici postrojbe odbili su poslušnost srbijanskoj službi državne sigurnosti i na Novom Beogradu blokirali autoput, zatraživši donošenje zakona o suradnji s Haaškim sudom i smjenu tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića.
Ondašnji premijer Zoran Đinđić nije pristao smijeniti Mihajlovića, a kasnije je došlo do smjena u vrhu državne sigurnosti, nakon što su ostavke podnijeli načelnik Zoran Petrović i njegov zamjenik Zoran Mijatović.
Tužitelj Radisavljević naveo je kako se iz prikupljenih dokaza ne može zaključiti da je u vrijeme pobune postojao plan o kasnijem atentatu na premijera Đinđića u ožujku 2003., kao i da ta dva događaja povezuje samo to da su Ulemek, Jovanović i Spasojević u oba bili vodeći ljudi.
Prilikom pobune je, po riječima Radisavljevića, sustav pokazao svoje slabosti, pa se o njoj može govoriti kao o događaju koji je bio uvod u atentat na premijera Đinđića.