Nema potrebe za podastiranjem povjesnih promjena teritorija na ovim područjima jer bi se tada moglo postaviti pitanje koliko daleko ići u povijest. Da li možda i do sedmog stoljeća, zašto se zaustaviti na 18., 19. ili 20. stoljeću ? Raspadom Jugoslavije utvrđeno je da postojeće granice republika predstavljaju granice novostvorenih država na dan osamostaljenja 25. 6. 1991.g. \"PRAVEDNOST\" kao kriterij UVIJEK navode oni koji nemaju zakonske argumente na svojoj strani, u ovom slučaju međunarodno pravo. Puno je drugih država riješilo svoja međusobna sporenja po međunarodnom pravu ( koje se godinama izgrađivalo na civilizacijskoj osnovi) i zašto to onda ne bi bio kriterij i za zemlje sa ovih prostora ? Idemo na sud i neka riješi po međunarodnom pravu, što je tu loše ? Da ali to Slovenija neće. Barem tada NITKO ne može govoriti o \"neprijateljskom odnosu\" i \"nezakonitoj krađi\" (kao da postoji \"zakonita krađa\") kao što to govori \"Malausora\".

Zanimljivo bi bilo da hrvatsko političko rukovodstvo podastre historijskim činjenicama sva ona prelomna vremena i načine na koje je \"hrvatski narod\" dobio skoro cijelu istočnu obalu Jadranskog Mora. Naime \"mirovni ugovori\" tokom 17, 18, 19 stoljeća između Osmanskog carstva na jednoj i habzburške monarhije na drugoj strani, sa zaključno partizanskim AVNOJ-em 1943, ostvarilii su san o Velikoj Srbiji i san o Velikoj Hrvatskoj, na račun susjeda, koji i danas, u skutima savremene konstitucije evropskog parlamenta dobijaju kosmičke razmjere. Zar ne bi bilo pravednije podijeliti Jadransku Obalu na \"prirodne izlaze na more\", tako da vuci budu siti, a ovce na broju. Ovako, hrvatski zahtjevi na ekskluzivno pravo posjedovanja (cijele) jadranske obale i krajnje neprijateljski odnos spram susjeda, samo će ostati promotorom bidućih graničnih premjeravanja i sukoba, jer niko nije toliko lud da trajno legalizira nezakonitu krađu tako velikih i tako važnih prostora......