Na prošlogodišnjem vjenčanju švedske prijestolonasljednice Victorije svi su oni bili među visokim uzvanicima. Na popisu gostiju uz njihovo je ime stajalo "njegovo kraljevsko visočanstvo" ili čak "njihova kraljevska veličanstva, kralj i kraljica". No, vladarske dinastija s Balkana već odavno su to samo na papiru. U njihovim nekadašnjim kraljevstvima monarhije su ukinute. Danas članovi kraljevskih kuća iz Srbije, Crne Gore, Rumunije, Bugarske, Grčke i Albanije vode uglavnom skromni život u domovinama svojih plavokrvnih predaka, piše Deutsche Welle.
Za vladarske dinastije javnost se većinom pretjerano ne zanima, a neki od njih su čak i omraženi. Recimo, bivši grčki kralj Konstantin II i dan danas ne uživa posebno veliki ugled kod 70 posto svojih nekadašnjih podanika i to zbog podrške pučistima 1967. godine. Unatoč tome, grčki su mediji ponosno izvještavali o vjenčanju Konstantinovog sina Nikolaosa prošle godine. Tom su se prilikom na grčkom otočiću Spetses okupili najviši predstavnici evropskih kraljevskih kuća, s kojima je grčki kralj većinom u rodu. Grčka vladarska porodicaj dugo se nije smjela vratiti u zemlju, a njezini članovi danas posjeduju danske pasoše i uglavnom žive u Velikoj Britaniji, SAD-u i Danskoj.
Povratak u domovinu nakon pedeset godina
Bugarski kralj Simeon II iz njemačke plemićke loze Sachsen-Coburg und Gotha okrunjen je 1943. godine još kao šestogodišnji dječak. Tri godine kasnije komunisti su ga svrgnuli i oduzeli mu svu imovinu. Tek nakon pet desetljeća Simeonu II je dopušten povratak u domovinu, ali pod građanskim imenom "Sakskoburggotski" s čijim izgovaranjem imaju problema i sami Bugari. On je uspio ostvariti ono o čemu sanjaju skoro sve njegovi kolege bez prijestolja: 2001. demokratski je izabran za bugarskog premijera. Na toj je dužnosti ostao je do 2005. godine, no ni to mu nije pomoglo da ostvari povrat konfiscirane imovine, pa se tim slučajem danas bavi Evropski sud za ljudska prava.
Srpsko veličanstvo kao turistička atrakcija
Nešto je lošije prošao srpski "kralj" Aleksandar II koji je 1945. rođen u izbjeglištvu u Londonu. Budući da tada u Jugoslaviji još uvijek nije službeno bila ukinuta monarhija, njegov je otac Petar II smatran kraljem. Tadašnji britanski premijer Winston Churchill proglasio je hotelski apartman u kojem je Aleksandar rođen "privremenim jugoslovenskim teritorijem", tako da je sin kralja Petra mogao dobiti titulu princa. On od 2001. živi u Beogradu u "Belom dvoru", koji predstavlja atrakciju za strane turiste.
I mada se on i njegova porodica humanitarno angažuju i iako ga službeno oslovljavaju kao "kraljevsko veličanstvo" ili "prijestolonasljednik", u narodu uglavnom nailazi na podsmijeh. Jer, Aleksandar još uvijek ne govori tečno srpski - jezik "svog naroda". Političari se puno ne zanimaju za njega, ali zato uživa veliku potporu pravoslavne crkve koja je tradicionalno bila povezana s kraljevskom kućom.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
