Regija
31

Kumrovec, bajkovito selo u kojem je vrijeme stalo odlaskom Tita

Anadolija
(Foto: Anadolija)
Kumrovec, rodno mjesto Josipa Broza Tita, je danas selo s petstotinjak stanovnika u kojem su autentično očuvani njegova rodna kuća, štagalj i drugi objekti koji prikazuju seoski život na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Kao i svake godine, na subotu najbližu nekadašnjem Danu mladosti, i ove se godine očekuje više od 5.000 štovatelja lika i djela bivšega predsjednika SFRJ. Kumrovčani su skromni i radišni, pomalo razočarani cijelim razvojem situacije u njihovom mjestu, ali i državi. Titova rodna kuća, štagalj i krčma imena Staro selo, koja se nekad zvala Kod Starog, nalaze se u samom centru Kumrovca. Ispred Titove kuće teče potok preko kojega, na mali trg ispred, vodi kameni most. Do Kumrovca se do kraja 1980-ih moglo doći vlakom. Tračnice su odavno zahrđale, a iz smjera Zeprešića vozi samo lokalni, uglavnom poluprazan autobus, javio je dopisnik Anadolu Agency (AA).

U Kumrovec je prijateljima dolazio noću

Kumrovčani se, okupljeni u krčmi uz karte, ne vole fotografirati, ali pričaju kako se danas u Kumrovcu teško živi, većina stanovnika se iselila prema Zagrebu, a preostali se bave poljoprivredom i stočarstvom. Neki Kumrovčani, prema pričama, zamjerali su Titu zato što više nije pripomogao razvoju sela, ali to nije smetalo Brozu da u selu, odmah ponad rodne kuće, sagradi rezidenciju u kojoj je primao ponajveće svjetske političare, glumce i druge uglednike.

Kumrovčanin koji karta u krčmi koja se sad zove "Staro selo", kaže da je Tita vidio u selu nekoliko puta, još kao dječak, kako se u pratnji brojnog osiguranja sa svojim psićima šeta mjestom, ali tvrdi da je Tito, otkad je napustio rodni kraj, vrlo rijetko dolazio i družio se s lokalnim ljudima.

Konobarica Senka priča kako je Tito, dok je bio predsjednik Jugoslavije, imao prijatelje i rodbinu u Kumrovcu koje je posjećivao, ali samo noću, kako ne bi stvarao gužvu i okupljanje koje nije volio. Senki su to pričali suseljani, a slike Titovih susreta s prijateljima iz sela nalaze se obješene po zidovima ove krčme, na čijem ulazu je fotografija Tita kako s poznatim redateljem Veljkom Bulajićem stoji na izlazu iz "Starog grozda", što je najstarije ime ovog ugostiteljskog objekta.

Prodavačica u suvenirnici se ne voli fotografirati, ali voli razgovarati. Kaže da majice i ostale suvenire s likom Tita najviše kupuju Slovenci, koji su i najčešći gosti u selu. Priča da dolazi dosta građana iz BiH i Makedonije, ali oni manje kupuju jer im je platežna moć, tvrdi prodavačica, nešto slabija.

Etno selo Kumrovec, primjer seoske umjetnosti i arhitekture

Ono najvrjednije što je Tito ipak ostavio Kumrovcu svakako je kulturna povijest, etno-selo u kojem je sačuvana Titova rodna kuća i štagalj sa većinom autentičnih predmeta iz vremena Staroga, kako su ga zvali. U kući koja je pretvorena u muzej originalna je kolijevka u kojoj su roditelji ljuljali  maloga Tita, ali i predmeti iz njegovog kasnijeg života tabakera, kapa s petokrakom, uniforma...

 Osim toga, nekoliko okolnih kuća sačuvano je u autentičnom obliku i u njima je izložen stari način života u selu Kumrovec. Tu je muzejska postava tipičnog zagorskog vjenčanja, kovačnica, prostorija za obradu kudelje, pravi primjeri seoske gradnje, predmeta i običaja.

Branka Šprem-Lovrić, voditeljica Muzejskog sela Kumrovec, kaže kako je 1953. godine rodna kuća Josipa Broza Tita preuređena u memorijalni muzej, a 1977. je počela rekonstrukcija jezgre naselja Kumrovec u kojem su svi objekti uređeni, a nijedan objekt nije preseljen. Šprem-Lovrić kaže kako posjetitelji koji dolaze u Kumrovec imaju od 7 do 77 godina. Za ranu dob priređeni su muzejsko-edukativni programi o baštini hrvatskog Zagorja, studenti i srednjoškolci dolaze kako bi izučavali povijest i povijest umjetnosti, dok drugi dolaze jer su zainteresirani vidjeti u kojem je to mjestu rođen Josip Broz Tito. Etno selo ima ukupno 40 stambenih i gospodarskih objekata.

O Titu objektivno, bez politiziranja i propagande

U jutarnjim satima Kumrovec odzvanja glasovima djece koja u pratnji nastavnika dolaze na jednodnevni izlet. Nastavnici kažu kako djeci pričaju o Titu bez politiziranja. Djeca nauče tko je bio Tito, koliko dugo je bio predsjednik, a mora im se objasniti i što je to Jugoslavija i kakva je to država bila.

Marko Rančić, turistički pratitelj, u Kumrovec obično dovodi djecu na jednodnevne školske izlete. Na pitanje kako priča osnovnoškolcima o Titu, kaže "objektivno, bez politiziranja i propagande".

Rančić dodaje da zna da postoje vodiči koji Kumrovec tumače demagoški i ideološki, što mu je neprihvatljivo, posebno prema djeci u dobi kad im se usađuju neke osnovne životne vrijednosti: "Živimo u svijetu kad su sve vrijednosti poremećene, stvari koje su nekada bile bitne, zanemarene su. Treba djeci na lijep način objasniti kakvo je bilo to vrijeme u kojem se još nisu bili rodili."

Rančić je mišljenja da je Tito velika povijesna ličnost 20. stoljeća:

"Tito je jako puno napravio za Hrvatsku i hrvatski narod. Da nije bilo Tita, pitanje je da li bi i pod tko zna kakvim okolnostima bilo nezavisne hrvatske države. Mislim da bi definitivno Titu trebali biti zahvalni svi, prije svega Istrijani, Dalmatinci i Baranjci, jer nikad ne bi bili u Hrvatskoj da nije bilo Tita, Međimurci, a nakon toga i svi drugi narodi Bosanci, Srbi, Makedonci, čak ni Kosovari, jer zahvaljujući njemu čak i oni danas imaju svoju državu. Da nije Tita, možda bi svi danas pričali talijanski, njemački ili ruski."

Grupa od četvero Slovenaca, dva bračna para, koji su iz obližnje države biciklima prevalili 20-ak kilometara kako bi došli posjetiti Kumrovec, kažu da tu dolaze zbog lijepe uspomene na bivšeg predsjednika Tita kojega poštuju.

Jedan od njih, Franc Kocijančić, kaže da je Tito dio naše zajedničke povijesti:

"Toliko godina smo živjeli pod Jugoslavijom i nemamo su tu čega sramiti", kaže i dodaje da svake godine biciklom dolaze u Kumrovec. Kocijančić kaže da se zadnjih 20 godina pokazalo kolike su bile Titove zasluge, samim time što je narode držao zajedno na okupu.

"Imam 50 godina, velik dio života proživio sam pod Jugoslavijom i nije nam bilo loše", kaže Franc.

Na odlasku iz sela, zadnji utisci o Titu dolaze od vozača lokalnog autobusa i jedne jedine putnice, bake koja putuje u Zaprešić. Osim uobičajenih  žaljenja zbog velike nezaposlenosti mladih i besparice, o Josipu Brozu govore sve najbolje. Slažu se da je "bio meštar svog zanata, za razliku od današnjih političara" te da je, unatoč pritiscima sa raznih strana, probao voditi Jugoslaviju na pravedan način za sve narode.