Katarina Peović: Zoran Milanović je ipak ostao upamćen po izjavi da je BiH "big shit"

Vaša kampanja za predsjedničke izbore u Hrvatskoj bila je zapažena posebno u Bosni i Hercegovini. Nakon ovog vremena kako vi komentarišete konačne rezultate, svoje, a posebno dvoje najistaknutijih kandidata? Radnička fronta koja je istaknula moju kandidaturu izbore shvata tek kao jedan oblik političke promocije ideja boljeg i pravednijeg društva, potrebe korjenitih promjena. Izborni rezultat od 1,14 posto može biti i dobar i loš, ovisi o tome šta radite na izborima. Ako vam je cilj brza promjena sistema, morate se suočiti ili sa činjenicom da ona nije moguća, da je potrebno predano i strpljivo raditi na tumačenju razloga našeg lošeg položaja u regiji, razloga zbog kojih ćemo svi više-manje isto skončati, a to onda znači da se morate suprotstavljati gotovo svim vladajućim mitovima ili morate promijeniti svoje poruke i prilagoditi se onome što su vladajući postavili kao okvir rasprave.

Mi poruke nismo spremni mijenjati. Sve zemlje bivše Jugoslavije skončat će na sličan način prije ili kasnije ako ne promijene stvari radikalno, ako ne prekinu deindustrijalizaciju, demontažu socijalne države, iseljavanja, pad cijena radne snage, pogodovanje krupnom kapitalu. Ideja da trebamo mijenjati sistem prema demokratskom socijalizmu 21. stoljeća prvi se puta javila u medijima i javnim raspravama, zbog čega možemo biti zadovoljni ovom kampanjom.

Šta će Hrvatskoj donijeti novi predsjednik i zbog čega on nije prihvatljiv pravim ljevičarima? Ljevičarima je prihvatljiv svatko tko stoji iza radnika, obespravljene većine, iseljenih, umirovljenika, blokiranih, siromašnih kojih je u Hrvatskoj čak trećina ukupnog stanovništva. Milanović je kao premijer vodio izrazito antiradničku politiku i donosio zakone koji su bili u korist bogate privilegirane manjine. Promjene Zakona o radu omogućile su lakše otpuštanje radnika, više neplaćenog prekovremenog rada, dovele do apsurda produljenja ugovora na određeno, zbog čega je RH postala zemlja s najvećom brzinom stope rasta privremenog zapošljavanja u EU.

Teza da je predsjednička funkcija beznačajna pa da je zato Milanović dovoljno dobar za tu funkciju može kod nekih igrati ulogu umirivanja savjesti, no predsjednik ne samo da ima ozbiljne formalne ovlasti, sukreiranja vanjske politike, supokretanja oružanih snaga, formiranja savjetodavnih tijela, usmjeravanja rada sigurnosnih službi, već je to simbolički važna uloga. Milanović je u svom mandatu kao premijer imao više nego dovoljno prilika pokazati svoje stavove, ne samo prema radnicima već i prema tuđmanizmu, ustaševanju, antifašizmu, prema zemljama u regiji.