Priroda na udaru
61

Kakvo se to uništavanje hrvatskog Jadrana zbiva u sjeni korone

D. Be.
Hrvatski stručnjaci upozoravaju da se u sjeni pandemije koronavirusa na obalama Jadrana već mjesecima odvija nepropisno nasipanje i proširivanje plaža, kojim se ubija sve što živi u njihovoj blizini.

Plaže se dohranjuju, nasipaju i proširuju, čime se povećava umjetni udio obale u odnosu na prirodni. Uz to se dobar dio plaža nasipa neprikladnim, otpadnim građevinskim materijalom i šljunkom u kojem ima puno zemlje i mulja.

More raznosi mulj koji se taloži na velikim površinama i stvara sedimentaciju koja trajno guši prirodnu morsku floru i faunu.

Makarska, Podgora, Jadranovo, Crikvenica i uvala Vruja kod Omiša su neke od lokacija na kojima se zbiva devastacija. Stranice društvenih mreža posljednjih su se dana užarile od snimaka i komentara ljudi koji svjedoče tom razaranju, piše Index.hr.

Nepropisno nasipanje uništava sav život

U njemu stradaju i flora i fauna - cijele livade strogo zaštićene vrste morske cvjetnice (rod Zoostera, Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica), koje obogaćuju more kisikom te su staništa za mnoge vrste riba, puževa i rakova. Stradavaju i alge i životinje, pogotovo sesilne, odnosno pričvršćene vrste kao što su spužve, koralji, mahovnjaci, mješčićnice i dr.

Nasipavanje u Makarskoj (Foto: Index.hr)
Nasipavanje u Makarskoj (Foto: Index.hr)

Dobar dio te devastacije odvija se pod izlikom dohranjivanja plaža. Naime, tokom zime morski valovi tjerani ponajviše jugom i maestralom odvlače šljunak s plaža pa se on povremeno mora dodavati, što se naziva dohranjivanjem koje spada u uobičajeno održavanje plaža. Međutim, često se događa da se tokom dohranjivanja nasipavaju dijelovi koji ranije nisu bili nasipani kako bi se površine pod plažama povećale bez potrebnih dozvola za čije ishođenje treba vremena i truda.

Morski biolog Petar Kružić s PMF-a u Zagrebu upozorava da nasipanje obala i plaža neprikladnim materijalima pred turističku sezonu uzima sve više maha.

"Iako ima pozitivnih primjera nadohrane plaža gdje se pazi kakav se materijal dodaje i koliko će se tog materijala utrošiti, sve je više primjera kako se ovakav postupak pretvara u ekološku katastrofu", kaže Kružić.

"Postoje brojni primjeri uređivanja plaža neodgovarajućim materijalima kao što su građevinski otpad, šljunak s velikim postotkom zemlje te čak samom zemljom. Udio zemlje u šljunku kojim se nadohranjuje plaža ne bi smio biti veći od 5% kako čestice gline ne bi negativno utjecale na podmorski svijet oko plaže. Materijal s većom količinom zemlje trebao bi se koristiti samo za uređivanje najgornjeg dijela plaže do kojeg ne dopiru valovi i gdje ne postoji opasnost da će zemljani materijal završiti u moru", tumači biolog.

"Uništene plaže se ne oporavljaju"

Upozorava da primjeri nepropisnog nasipanja pokazuju da je šteta često dugotrajna, osobito za zaštićene vrste.

"Ovdje se primarno misli na livade zaštićene morske cvjetnice Posidonia oceanica te plemenite periske Pinna nobilis, koja je već ugrožena parazitskim i bakterijskim bolestima. Kod nasipanja takvim neprikladnim materijalom sitne čestice talože se na širokome području oko plaže i prekrivaju morsko dno, što dalje dovodi do sprječavanja procesa fotosinteze kod algi i morskih cvjetnica te njihovog nestanka. Slično se događa i sa sesilnim organizmima poput spužvi i koralja. Pitanje je koliko vremena treba da se takvo zatrpano područje oporavi, ali na primjeru plaže Žnjan u Splitu posljedice sedimentacije nakon nasipanja i dohranjivanja plaže neprikladnim materijalom 1998. još su uvijek vidljive, tim više što je morska cvjetnica Posidonia oceanica nestala na većem dijelu podmorja oko plaže", žali se Kružić.

Pero Ugarković, voditelj portala Podvodni.hr, kaže da će uništavanje prirodne obale rezultirati siromašenjem ribljeg fonda, što će smanjiti kvalitetu hrvatske ugostiteljske ponude.

"Područja koja se nasipaju uglavnom su bila povoljna područja za rast i razvoj riblje mlađi", kaže Ugarković koji je novinarima ustupio svoje fotografije organizama koji se uništavaju (na crnoj podlozi gore i dolje).

"U studiji Matić-Skoko et al zajednice riblje mlađi praćene su 17 godina na dvije lokacije koje su prirodna rastilišta i pokazalo se da promjene poput nasipanja obale imaju najveći učinak na smanjenje brojnosti mlađi riba. Uništavanje prirodne obale je trenutno po tom pitanju veći problem od klimatskih promjena i prelova. To je logičan zaključak jer sitni organizmi, alge i beskralježnjaci koji su izgubili svoje stanište dovode do promjene na višim razinama trofičkog lanca. Prvo stradaju sitne rezidentne vrste, endemi, sporiji plivači, a na kraju dugoročno i one vrste riba koje su komercijalne. S obzirom na to da se obala nasipa stalno i ubrzano, neminovno je da to ubrzava proces uništavanja ribljeg fonda", tumači Ugarković.

"Devastacijom se degradira i ugostiteljska ponuda"

A što to znači za hrvatsku ponudu riba u ugostiteljstvu?

"Ugostiteljstvo će se sve više oslanjati na uzgojenu i uvezenu ribu i plodove mora, što je već vidljivo u našoj ponudi. Pitanje je kako će se takve promjene odraziti na budućnost našeg malog obalnog ribolova. Nažalost, po tom pitanju dugoročno nisam optimist, nasipanje obale treba hitno zaustaviti jer ribe trebaju netaknuta prirodna mjesta za rast. Uništavanje bilo kojeg dijela obale je uništavanje našeg tradicionalnog ribolova i načina života na cijelom Jadranu. To nije samo problem lokalno nasutog područja", upozorava Ugarković.

Dalibor Carević s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, voditelj projekta Beachex kojem je cilj definirati tehničku podršku za potrebe dugoročnog dohranjivanja i nasipanja plaža u Hrvatskoj s minimalnim utjecajem na okoliš, kaže da u Hrvatskoj ukupno ima oko 2000 plaža koje su u nadležnosti 130 primorskih općina i gradova. Njihova ukupna duljina iznosi oko 619 km, od čega najviše otpada na Istarsku županiju. Prema podacima dostupnim Beachexu dohranjuje se oko 370 plaža.

"Kako se one dohranjuju, propisanim materijalom ili ne, po dokumentaciji koju smo dobili teško je utvrditi", kaže Carević.

"Mi smo prošle godine radili anketu. Slali smo dopise i tražili odgovore na pitanja kako se dohranjuju plaže, kojim materijalima i sl. U početku nam se odazvalo vrlo malo, tek oko 3% općina i gradova. Trebalo nam je skoro godinu dana da konačno uspijemo prikupiti podatke od oko 70% njih, dijelom i preko prava na pristup informacijama. No u priloženoj dokumentaciji uvijek može biti i lažnih podataka. Do prošle godine, prije nego što su se počeli prijavljivati incidenti u Makarskoj, Crikvenici, Jadranovu i sl., nisam uopće čuo da ima dohranjivanja lošim materijalima. Čini se da se to sada prvi put diglo na ovu razinu. Pretpostavljam da je problem u tome što je gradovima i općinama sada postao dostupan jeftin građevinski materijal koji ostaje od izgradnje cesta i objekata. Njega država ponekad daruje općinama i gradovima, no on se ne bi smio koristiti za dohranjivanje plaža. Osobito ne za dijelove plaža koji su izloženi valovima", kaže Carević.

Svi upućeni s kojima su razgovarali novinari Indexa smatraju da je problem u tome što gradovi i općine nastoje uštedjeti novac koji dobivaju za dohranjivanje plaža pa koriste materijale poput građevinskog ili zemljanog kojeg se netko želi riješiti, pa ga daje čak i besplatno.

"Do problema dolazi zbog razlike u cijeni jer se cijena čistog kamenog materijala bez zemlje i čestica manjih od 0.063 mm, po mojoj procjeni, kreće negdje između 180 i 250 kn po m3, dok je cijena materijala s većom količinom sitnijih čestica i zemlje negdje od 0 kn do 180 kn po m3. Kad izračunate ukupnu cijenu za potrebne količine od 5000 do 10.000 m3, dobijete veliku razliku. Inspekcije interveniraju, ali ne mogu zaustaviti gradnju jer nemaju zakonske osnove za to", kaže Carević.

Opustošeno podmorje Makarske

O razmjerima devastacije koju su u makarskom podmorju uzrokovali antropogeni materijali poput stijena, sitnog šljunka i mulja svjedoče fotografije koje su napravili članovi i članice Podvodno istraživačkog kluba

Kružić kaže da je za dohranu i nasipanje plaža najbolje koristiti materijal koji je iz mora ili je sličnog porijekla.

"Materijal iz rijeke može drugačije kemijski reagirati s morem i obrnuto. Takve procese još treba istražiti. Najbolji su oblutci, odnosno valutice, šljunak bez primjesa zemlje, odnosno gline. Neki koriste takav materijal, no takvi su primjeri, na žalost, rijetki", ističe.

Smatra da je čak i betoniranje manje štetno od nasipanja zemlje zato što se beton najčešće stavlja unutar oplatnih ploča.

"Beton manjim dijelom izlazi iz tih ploča tako da postoji onečišćenje, ali znatno manje nego nasipavanje zemlje u more. Kod izgradnje molova ne smije se nasipavati materijal sa zemljom, kao što se to kod nas često radi, jer uzrokuje isti efekt kao i nasipavanje plaža, već treba stavljati veće kamene gromade. No ni betoniranje nije rješenje. Iskoristive površine plaža mogu se povećati drvenim podovima. Zgodnih rješenja može se vidjeti i kod nas. Što manje betona, to je bolje za obalu i estetski izgleda bolje", kaže Kružić.