Regija
0

Jedanaesta godišnjica atentata na Zorana Đinđića

Piše: Maja Nukić
Zoran Điniđić
Zoran Điniđić
Prošlo je 11 godina od atentata na bivšeg predsjednika Vlade Republike Srbije Zorana Đinđića.

Bio je prvi demokratski premijer Srbije poslije pada režima Slobodana Miloševića.

Vlast je dobio nakon parlamentarnih izbora u Srbiji koji 2000. godine kao dugogodišnji predsjednik Demokratske stranke (DS).

Premijer je postao 25. januara 2001. godine. Bio je poznat po svojim odmjerenim izjavama, ali i naklonjenosti Zapadu i dobroj saradnji s Haškim tribunalom. Odigrao je ključnu ulogu u izručenju bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića Haškom tribunalu, kao i drugih optuženika.

Za vrijeme njegovog mandata pokrenut je proces demokratizacije društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi u Srbiji. Prema ocjeni zapadnih diplomata, Đinđić je dao veliki doprinos izgradnji dobrih odnosa sa svim zemljama Zapada, posebno sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), nakon perioda višegodišnje nestabilnosti.

Više pokušaja atentata

Zbog svega toga, Đinđić je stekao veliki broj neprijatelja. Nakon nekoliko pokušaja atentata, ubijen je u Beogradu na stepeništu zgrade sjedišta Vlade Srbije 12. marta 2003. tačno u 12:23 sati.

Pogođen je jednom u grudi, metkom koji je probio njegovo srce i ubio ga skoro trenutno. Prevezen je u bolnicu gdje su ga bezuspješno oživljavali sat vremena. Njegov tjelohranitelj Milan Veruović je također bio teško ranjen u stomak od drugog hica. Oba metka je iz snajpera, sa 130 metara udaljenosti, ispalio policijski specijalac Zvezdan Jovanović zvani Zveki ili Zmija, sa prozora zgrade Zavoda za fotogrametriju.

Osumnjičeni kao glavni u organiziranju ubistva premijera bili su nekadašnji zapovjednik raspuštene Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija i pripadnici zemunskog klana Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.

Nekoliko sati nakon ubistva, u Srbiji je proglašeno vanredno stanje, koje je trajalo do 22. aprila kada je ukinuto na prijedlog Vlade Srbije. U policijskoj akciji "Sablja" uhapšen je atentator na premijera, Jovanović, njegovi pomagači i još nekoliko pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO), kao i većina pripadnika ''zemunskog'' i drugih kriminalnih grupa u zemlji i rasvijetljena neka nerazjašnjena ubistva iz proteklih godina.

U augustu 2003, podignuta je optužnica protiv 44 osobe za učešće u ubistvu premijera Đinđića, među kojim je i Milorad Ulemek Legija koji je organizovao atentat, te Jovanović za njegovo izvršenje. Motiv atentata je bio zaustavljanje borbe protiv organizovanog kriminala i sprječavanje otkrivanja zločina u kojima su pripadnici grupe bili umiješani.

Suđenje grupi koja je ubila premijera počelo je 23.decembra 2003.godine i prvi put u Srbiji su saslušani i svjedoci saradnici, kojih je bilo četvorica: Ljubiša Buha zvani Čume, bivši vođa moćnog ''surčinskog klana" iz koga je ''zemunski klan'' nastao, Zoran Vukojević zvani Vuk, bivši policajac OUP-a Grocka, koji je radio kao šef obezbjeđenja vođa ''zemunskog klana'', Miladin Suvajdžić poznatiji kao Đura Mutavi, pripadnik ''zemunskog klana'', Dejan Milenković Bagzi poznat i po pokušaju atentata na Đinđića kamionom prilikom njegovog povratka iz posjete BiH.

Sudski postupak su pratile kontraverze, između ostalog odustajanje sudija i tužilaca koji su u njemu učestvovali, ali i zastrašivanja i ubistva svjedoka. Legija se predao vlastima 2. maja 2004. godine pod nerasvijetljenim okolnostima, tvrdeći da se 14 mjeseci skrivao u podrumu svoje kuće. Iz zatvora bi trebao izaći 2. maja 2044. godine.

Gradonačelnik Beograda

Zoran Đinđić je rođen 1. augusta 1952. u Bosanskom Šamcu gdje je završio osnovnu školu, a potom seli u Beograd gdje završava Devetu gimnaziju. Studirao je filozofiju na Univerzitetu u Beogradu, a paralelno je pohađao i predavanja iz historije umjetnosti, sociologije i ekonomije. Bio je rukovodilac Saveza studenata na Filozofskom fakultetu te često dolazio u sukob sa tadašnjom komunističkom vlasti. Potom odlazi u Njemačku gdje završava studije. U Jugoslaviju se vratio 1989. godine i radio kao profesor na Univerzitetu u Novom Sadu. Jedan je od osnivača Demokratske stranke čiji je predsjednik postao 1994. godine.

Bio je prvi, posle 1945. godine, nekomunistički gradonačelnik Beograda, izabran u februaru 1997. ispred koalicije "Zajedno". Na toj dužnosti bio je sedam mjeseci kada je smijenjen na zahtjev koalicionog partnera Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka Draškovića.

Đinđić je bio jedan od veterana srpske opozicije i jedan od najistaknutijih lidera Demokratske opozicije Srbije (DOS), koja je porazila režim Slobodana Miloševića na saveznim i republičkim izborima 2000. godine, te srušila isti režim 5. oktobra 2000. godine.