U decembru prošle godine Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv Jandrića i Slobodana Pekeza, ali obojica imaju srbijansko državljanstvo i žive u Srbiji. Prema postojećem Ustavu, Srbija ne može isporučiti svoje građane drugim zemljama čak i ako protiv njih postoji optužnica.
Različitim optužnicama, Državno tužilaštvo tereti svu četvoricu da su djelovali “u okviru organizirane grupe ljudi”, koju je predvodio Jovo Jandrić, a koja je 10. septembra 1992. godine okupila mještane sela Ljoljići i Čerkazovići, općina Jajce, te ih odvela do mjesta Tisovac, gdje su ih strijeljali. Tada su ubijena 23 civila, a četiri povrijeđena, javio je BIRN - Justice Report.
Jednom optužnicom se terete Mirko (Špire) Pekez i Milorad Savić, te Mirko (Mile) Pekez. Sva trojica su u aprilu 2008. godine nepravosnažnom presudom osuđeni na ukupno 71 godinu zatvora. Nakon ulaganja žalbi, Apelaciono vijeće je potvrdilo presudu za Mirka (Mile) Pekeza, koji je osuđen na 29 godina zatvora, dok je postupak protiv ostale dvojice vraćen na ponovno suđenje.
Jandrić je ispričao da je u septembru 1992. godine, skupa s dvojicom optuženih i “velikim brojem mještana i komšija”, prisustvovao sahrani izvjesnog Rade Savića.
“Nakon sahrane, mi smo već bili i malo pijani i stajali smo u grupicama od po pet ili šest, i tada je Mirko Pekez, sin Mile, rekao da večeras treba komšija Muslimana da nestane iz sela Ljoljići i Čerkazovići. Mi smo svi to shvatili, svi smo bili pijani i lako nas je bilo povući”, kazao je svjedok, koji je dodao da je u grupi bio optuženi Savić, ali ne i Mirko (Špire) Pekez.
Nakon sahrane, prisjetio se on, otišli su do kuće na ispraćajni ručak, i tamo se zadržali do “oko osam ili devet navečer”, nakon čega se skupila grupa od “oko šest ili sedam nas koji smo krenuli da obavimo ono što smo se dogovorili”.
“Otišao sam kući i uzeo pušku, a potom smo se uputili do sela Čerkazovići i išli od kuće do kuće i gonili ljude. Nakon što smo završili, taj narod smo ostavili kod raskrsnice u Osojama pod stražom, a mi smo otišli dalje u Ljoljiće, tamo nam se pridružio i Mirko (Špire) Pekez, i sve smo onda sakupili do Osoja i uputili se ka Draganovcu”, kazao je svjedok.
Prema njegovom iskazu, prije polaska na Draganovac, Mirko (Špire) Pekez “predomislio se u vezi svega”, te je “otišao nazad ka svojoj kući”.
Na pola puta do Draganovca, Mirko (Mile) Pekez naredio je mještanima da odbace sve svoje vrijednosti, ali ih niko od ljudi koji su ih vodili nije pretresao.
“Kada smo stigli na mjesto Orahovica – to je jedna strma strana – puške su zapucale i ljudi popadaše na livadu, a ja sam sjeo na ivicu i uzeo rakiju. Pušku sam ranije dao Slobodanu Jovetiću. Ne znam ko je sve pucao, kasnije su se čuli samo mukli jauci i još par rafala, i to je sve”, zaključio je svjedok.
Jandrić je dodao da je, dan poslije ubistava, kazao “svom načelniku“ šta se dogodilo, nakon čega im je on naredio da se “sakriju dok oluja na prođe”, te da je nakon petnaest dana suspendiran iz rezervnog sastava policije.
Tokom unakrsnog ispitivanja, na upit Nebojše Pantića, Savićevog branioca, Jandrić je kazao da mu je poznato da protiv njega postoji optužnica u BiH, ali da ne dolazi u Sarajevo jer je “državljanin Srbije”.
Jandrić je bio posljednji svjedok Tužilaštva u obnovljenom procesu pred Sudom BiH protiv Mirka (Špire) Pekeza i Milorada Savića za zločin počinjen na području općine Jajce.
Posljednji svjedok Tužilaštva potvrdio je da zna da protiv njega postoji optužnica za ratne zločine, ali je rekao da ne dolazi u BiH jer boravi u Srbiji, čiji je državljanin.
Kako je izvijestio BIRN Justice, završne riječi Apelaciono vijeće će saslušati 28. aprila 2009. godine.
