ilija eno ti drzavne zastave pred vladom rs u centru banja luke i to vise njih,imas i u bijeljini na dosta lokacija ako nisi vidio a sokolac sta je to selendra neka ? ja sam za razliku od tebe bio u sva tri grada i znam kako ide,a ti samo laprdas jer vise od te svoje selendre nisi ni vidio

sve mi vas zao kad vidim sa kakvom se budalom prenemazete vidite da je glup ko noc (ilija_stanic) svi mi znamo da drugi enititet nije nista nego veliki dio zemlje podjubren :D

Ja glasam za Austrijsko-Njemacku hegemoniju na Balkanu. Pod Austrougarima nam je bilo najbolje

Vecina ovdasnjih Srba nema skoro nikakve genetske veze sa svojim pretcima a to je vrlo prikladno pojasnio gospon Borislav Cimeša: Licimo li vise na svoje oceve ili na Turke, pitao se, svojevremeno jedan od rijetkih srpskih intelektualaca kritickog misljenja, Petar Džadžić, aludirajuci pritom na zakon prve bracne noci, dok izrazita vecina njegovih sunarodnika i danas u duhu velikosrpske hobotnice... Liseni eticke tradicije i optereceni hipotekom i komleksom zakona prve bracne noci (Ius Primus Nocti) potomci turske raje stavili su vodanje konja i opanaka, dok im se Turcin nasladjivao zenama, pod cenzuru. Vodanje konja i opanaka naknadno je praceno debelim mukom i sakrivanjem autenticnih svjedocanstava u iluziji da sve sto je sakriveno nikada nece izaci na svjetlost dana. Turski izum je bio: uzmi Srbinu zenu i imanje! Svetozar Markovic je pisao da Turci smatraju Srbe svojim imanjem. Tko je njegov otac? Licimo li vise na oceve ili na Turke ponavljao je, pitajuci se, Dzadzic... istorija i tradicija rascovjecenog srpskog covjeka. Pripadajuci turskom etickom sistemu nasilja i bescasca i uzimajuci ga za svoj, jer drugog nijesu ni imali, vidjeni ustanici srpski, predvodjeni Crnim Djordjem i kodzom Milosem, svi bez izuzetka, lise Petra Dobrnjca, otvorili su hareme. Preuzimajuci turske obicaje i sami su postajali “Turci” na djelu... Uostalom, incestuoznu i razvratnu “eticku” prirodu i karakter srpstva ovjekovjecila je i beogradska “Politika”, tekstom o snohacestvu. “Snohacestvo (od staroslovenske reci snha, to jest zena bratovljeva i sinovljeva) oznacava seksualni odnos svekra i snahe u seoskim sredinama u kojima su bili u obicaju maloletnicki brakovi. Naime roditelji su maloletnog sina zenili devojkom zrelom za udaju i sposobnom za rad. Selo i porodica su prihvatili snohacestvo do punoletnosti muza.” (Politika, broj 28752, god. hc, 26. 10. 1993. str22). Ovaj obicaj, zakljucuje Politika, “sacuvao se u nekim nasim krajevima do nasih dana”. Medjutim, ovdje nije u pitanju samo maloljetnicki brak sa socijalnom notom i razlogom. U pitanju je dublja tradicionalna incestuozna etnogenezicka obicajnost. Snohacestvo se odnosi na punoljetne supruznike o cenu svjedoci i poznata pjesma: ” Brate moj / moje zene sin/ trci, reci ocu/ da mu ide sin.” Pjesmu je pjevao mladji sin, koji je brat po ocu svojem starijem bratu ponavljajuci ove izgovorene stihove starijeg brata, kada se ovaj vracao iz vojske, za koje vrijeme je njegov otac zivio sa snahom u bracnim odnosima svojevrsnog konkubinata. Tako je mladji brat (ponavljac bratove pjesme) svojem starijem bratu (povratniku iz vojske) bio i sin po zeni. u srpskom slucaju, u incestuoznom snohacestvu, svojevrsnom konkubinatu zive snaha i svekar. Ne bih sada u detalje i o "Lapot-u" Lapot je obicaj oceubistva ostarijelog roditelja iza ili iznad kuce tvrdim predmetom (najcesce sjekirom po vratu) o cemu je ostalo potresno svjedocansvo sublimisano istoimenom pjesmom Radivoje Lole Djukica. https://www.youtube.com/watch?v=R0nGlsu-xVQ

SERVI prdoslavci su 500 godina POTURALI zene AGAMA i BEGOVIMA da bi porez bio manji a ne 1/8.To je bilo kaznjivo po Turskom zakonu i toga je bilo samo u Serviji i Grckoj.Dok mu je Turcin timario zenu Servin mu je dobrovljno vodao konja ili opanke kao dokaz da nije virio. Kad nije bilo TURAKA da ih prave Servi su se mnozili u SNOHACESTVU-NECISTOJ KRVI-SVI UKUCANI SU JAHALI SNAHU Sto se tice GENOCIDNIH I INCESTUOZNIH NEMANJICA mogu reci samo ovo. Na pitanje da li je on SERV RASTKO,...SV SAVA KAZE da je on SERV BOZJI i Teodosije i DOMENTIJAN to SERVI pisu malim slovom, jer je to bila oznaka za STALEZ SLUGE a nikako ime naroda. Bosna je bila kraljevina jos od osmog vijeka a tad ni Hvratska ni Servija nisu ni postojale.Tvrtko je bio kralj a LAZAR obicni KNEZ I VLASKI VIZANTIJSKI SLUGA.Turci pominju Vlaski jezik kao domencian u Serviji a sve stanovnike nazivaju VLASIMA,.... Turski Vazal Lazar je nakon izgubljne KOSOVSKE BITKE svoju sestru Oliveru dao Turskom osvajacu BAYAZITU I, nakon toga pocinje 500 godina mijesanja Tursko-Servske krvi.Zato su Servi postali kinmi i genocidni, nakon sto su ih Turci ostavili bez kmetovskog jarma,.Turci su kmetovske Serve naselili u Bosnu i hrvatsku Krajinu, gdje su ostali da prdoslavci lijece koplekse kroz dvie Smrdoslavije,... Servi su na putu propasti i nestanka.Tarabiceva sljiva ceka ono sto preostane od Serva PRDOSLAVCA. http://www.youtube.com/watch?v=BQ9Dn0tFUCA

Turci Serve kao kmetove, Vlahe, za vrijeme svoje imperije dovedose iz Servije u Bosnu, Dalmaciju i Krajinu, oni postadose Nacertanijski Servi a za vrijeme prve Srboslavije KSH, otese nam zemlju kroz dvije Srboslavije. Devedesetih godina, potomci Kmetova i Vlaha digose balvan revoluciju istom ideologijom Krvi i Tla. Pokusase napraviti novu etnicki cistu Servoslaviju.Turci su krivi za to sto nam dovedose kmetovsko smece i opoganise nasu lijepu Bosnu, Dalamciju i Krajinu.Servija je imala vise kmetovskih staleza, Sebar Sebar je bio zavisni seljak u srednjovjekovnoj srpskoj državi. Sebar je morao gospodaru (vladaru, vlastelinu ili crkvi) da daje nekoliko vrsta rente. Prema vrsti odnosa i posla kojim su se bavili sebri se dijele na: merophe, vlahe, obrtnici, sokalnike (posluga) i otroke (robove). U Dušanovom zakoniku precizno je određen pravni položaj sebara. U starim dokumentima pojam sebar je označavao i prostog, neukog čovjeka. 1 Meropah 2 Vlah 3 Sokalnik 4 Otrok Meropa Meropah je bio zavisni seljak u srednjovjekovnoj Srbiji. Meropahe su nazivali i Serblji, zemljani ljudi, ljudi vlastelisci. Bili su obvezni raditi za svog gospodara i da mu daju naturalnu rentu. U Dušanovom zakoniku određene su obveze meropaha: raditi za gospodara 2 dana sedmicno, da mu kose sijeno, okopavaju vinograd, da godišnje daju "carevu perpera" (novac) i da im se ništa više preko zakona ne oduzima. Meropa nije smio napustiti zemlju koju je obrađivao. Međutim, Zakonik im omogućuje da se sude s gospodarom i kraljem ukoliko su zahtjevi gospodara glede rada i davanja veći no što je to propisano. Vlah U srednjovjekovnoj srpskoj državi vlasima se naziva nomadsko stanovništvo koje se bavilo stočarstvom Dušanov zakonik spominje obveze vlaha (kao i Zakonik cetinjskih vlaha). Vlasi tokom vremena postaju društveni sloj koji ima poseban tretman, nije opterećen feudalnim daćama, već plaća određeni godišnji porez. Povlačenjem dijela srpskog življa ispred Turaka u XV v.. u hrvatske krajeve, te uvećanjem broja Srba koji postaju dominatno stanovništvo u Dalmaciji i njenom zaleđu, kao i istočnoj Slavoniji, i stvaranjem Vojne krajine proširio se naziv Vlasi, za Srbe u Vojnoj krajini. U vrijeme turskih ratova i okupacije Vlah je uvredljiv naziv za Srbina, odnosno, pravoslavca. Ovaj pojam ne treba miješati sa: nazivom za omanju skupinu naroda romanizovanog porijekla, koje se bavi stočarenje, Vlasima. Također, stanovništvo romanskog podrijetla u dalmatinskim gradovima nazivalo je brdske pastire i seosko stanovništvo, Vlasima. Sokalnik Sokalnici su bili obrtnici. Otrok Otrok je bio rob u srednjovjekovnoj srpskoj državi. Otroci su bili svojina koju je gospodar mogao otuđiti. Prema Dušanovom zakoniku otrok - kršćanin nije mogao biti prodan nehrišćaninu. Otroci su bili nasljedna svojina, ali se nisu mogli pokloniti kao miraz. Vremenom otroci postaju Meropsi, zavisni seljaci; dobivaju zemlju na uživanje sa svim ostalim obavezama koje ispunjavaju prema svom gospodaru. http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B5%D0%B1%D0%B0%D1%80

SAMO SEDAM GODINA NAKON PORAZA NA KOSOVU POLJU 1396 PORAZENA SRPSKA VOSJKA RATUJE NA STRANI OSVAJACA OSMANLIJA PROTIV KRIZARA NA NIKOPOLJU (BUGARSKA).SRPSKI VOJSKOVODA STEFAN LAZAREVIC DAJE VLASISTU SESTRU OLIVERU TURSKOM OSVAJACU,SULTANU BAJAZITU I,........ Nakon poraza srpske vojske na Kosovu na Vidovdan 1389. turski sultan Bajazit I je dozvolio Stefanu Lazareviću da zadrži titulu despota, očeve zemlje i dio autonomije. Zauzvrat, Stefanova sestra Olivera se udala za Bajazita, a Stefan je plaćao danak (u zlatu, ne u krvi) Otomanskoj imperiji i bio obavezan da obezbjedi vojni kontigent koji će se boriti u sklopu Otomanske vojske kada Sultan to zatraži. Najmanje očekivana posljedica bitke na Kosovu je rađanje međusobnog poštovanja i bliskosti između Stefana i Bajazita. Ovo je dovelo do toga da je Bajazit proglasio Stefana svojim najvernijim vazalom na velikom skupu u Seru (Serres) 1393. Dijelom zahvaljujući tome, prve godine poslije Kosova Srbija provodi relativno mirno, a Bajazit nastavlja sa svojim osvajanjima na Balkanu, uglavnom u pravcu Bugarske. Bugarski gradovi padaju jedan za drugim i 1393. Turci osvajaju Nikopolj, tadašnju prestolnica bugarskog cara Ivana Šišmana. Ovim je Otomanska imperija vrlo ozbiljno pokucala na vrata prvog katoličkog kraljevstva u Evropi – Mađarske. Reakcija pape Bonifaćea IX je bila brza. On je 1394. pozvao na krstaški pohod protiv Otomanske imperije, s ciljem da se Turci izbace sa Balkana, nazad preko Bosfora i Dardanela. Iako je duh krstaških pohoda bio dobrim dijelom slomljen gubitkom Svete Zemlje u 13. vijeku, odziv je premašio sva očekivanja. 1396. u Mađarskoj se našlo oko 40 hiljada krstaša, uglavnom teških konjanika, dobro opremljenih i željnih bitke. Nacionalni sastav krstaša je bio u punom smislu riječi internacionalan: najveći dio su činili Francuzi (preciznije, ljudi Burgundije), mada se ne smije zanemariti prisustvo svih značajnijih Zapadnih sila tog vremena, u prvom redu Engleza i Nijemaca. Komanda nad krstašima je poverena sinu Vojvode od Burgundije, Žanu od Nevera. Uz njih je stajao mađarski kralj Žigmund sa oko 60 hiljada vojnika. Značajan dio Žigmundove vojske činila je lahka konjica – šekeli, uz mađarske vazale od kojih su najpoznatiji vlaški Vojvoda Mirčea i transilvanijski plemić Lacković. Na drugoj strani, upozoren sakupljanjem ovako velike armije u Mađarskoj, Bajazit naređuje utvrđivanje do tada osvojenih gradova u Bugarskoj. Nikopolj postaje važno mjesto u Bajazitovim odbrambenim planovima zbog svog odličnog strateškog položaja i jakih zidina. Komandant Nikopolja Dogan Beg dobija naređenje da brani grad do poslednjeg čovjeka, a Bajazit okuplja vojsku od oko 100 hiljada ljudi i kreće u susret krstaško-mađarskoj vojsci. Oko polovine ove vojske je činila pješadija – azapi i janičari, dok je ostatak činila konjica – akindžije kao lahka i spahije kao teška konjica. Naravno, uz kontigent od oko 15 hiljada teških srpskih konjanika predvođenih Stefanom Lazarevićem lično . Žigmund, koji je već imao iskustvo iz pograničnih sukoba sa Turcima, je želio da zauzme odbrambenu poziciju i pusti Turke da napadnu, kako bi što bolje iskoristio prednost terena. Ovo je, međutim, bilo neprihvatljivo za Žana od Nevera i krstaše – oni su insistirali da što pije, jurišem, potuku tursku vojsku. Na kraju je Žigmund morao da se složi sa taktikom ljudi koji nisu imali nikakvog iskustva ni znanja o taktikama Otomanske imperije. Kombinovana krstaško-mađarska armija je prešla Dunav početkom septembra 1396. i za relativno kratko vrijeme osvojila nekoliko slabije branjenih gradova kao što su Belogradčik, Orjahovo i Vidin. Stanovništvo većine gradova, kako muslimansko tako i pravoslavno, je masakrirano. Ove lake pobjede su rezultovale još većem samopouzdanju i bahatosti krstaša i 12. Septebra Nikopolj je opsjednut. U međuvremenu, Bajazit hita ka Nikopolju, do koga neometano stiže 24. septembra i postavlja svoj kamp na brdu nekoliko kilometara južno od grada. Koristeći standardnu istočnjačku taktiku, on utvrđuje svoj kamp i pušta krstaše da napadnu, koristeći sve prednosti svog utvrđenog odbrambenog položaja. Krstaši, naravno, nisu propustili priliku da ‘dokažu svoju hrabrost’. Bitka kod Nikopolja se odigrala u ponedeljak, 25. septembra 1396. Turska vojska je bila postavljena iza svojih utvrđenih položaja u obliku polumjeseca: centar je činila pješadija (azapi naoružani lukovima i strelama i janičari), dok su na krilima bile spahije. Ispred utvrđenih položaja turske pješadije bile su akindžije. Bajazit i njegova lična garda su zauzeli položaj iza pješadije. Stefanova konjica je ostala uz Bajazita kao rezerva. Krstaško-mađarska vojska se postavila u linijski poredak: centar su činili Žigmundovi Mađari, lijevo krilo je povjereno Mirčei i njegovim Vlasima, a desno Lackoviću i ljudima Transilvanije. Ispred njih je postavljena krstaška vojska. Žan od Nevera i krstaši nisu mogli da podnesu misao da uđu u bitku tek poslije onih koje su smatrali manje vrijednim. Maksimalno potcenivši protivnika i želeći svu slavu za sebe, krstaši su krenuli u juriš i ne obavjestivši Žigmunda. Naravno, pošto su ispalili po nekoliko strijela, akindžije su se sklonile sa puta krstaške teške konjice koja se našla u podnožju brda na kom je stajala glavnina turske vojske. Azapi su ih odmah zasuli kišom strijela. Krstaši u teškim oklopima nisu imali izbor do da se pješke popnu uz strm uspon kako bi izbjegli ‘kukavičku smrt’ – smrt od strijela. Relativno brzo su savladali uspon i stigli do, dobrim dijelom, neoklopljenih azapa. Ovo je rezultovalo probojem turskog centra, ali su se tada na njih obrušile spahije sa krila turske vojske. Uslijedio je krvav i haotičan boj. Juriš Bajazita i njegove lične garde sa samog vrha brda na premorene i dezorganizovane krstaše je bio presudan: preživjeli krstaši su se mahom dali u bijeg. Čim je čuo za ishitren napad krstaša, Žigmund im je krenuo u pomoć. Komandanti lijevog i desnog mađarskog krila, Mirčea i Lacković, su zaključili da je bitka izgubljena i napustili bojno polje. Dok je Žigmund stigao do neprijatelja, krstaši su već bili razbijeni, a azapi i janičari su zatvorili rupu u svom centru. Mađari su uspeli da nanesu velike gubitke turskoj pješadiji i da je na kraju razbiju. Upravo kada se Žigmund uhvatio u koštac sa glavninom turske konjice i ishod bitke visio o koncu, Bajazit je dao znak Stefanu: 15,000 srpskih teških konjanika je jurnulo na Mađare sa njihove desne strane. Juriš i šok su bili tako siloviti da je srpska konjica u roku od nekoliko minuta osvojila Žigmundovu ratnu zastavu. Pad kraljevske zastave je potpuno demoralisao Mađare. Žigmund je naredio povlačenje i Mađari su se u neredu, na granici bijega, i uz velike gubitke, povukli. http://www.youtube.com/watch?v=dm3hXCJjhm4 Korisni linkovi: http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Nicopolis http://www.historyofwar.org/articles/battles_nicopolis.html http://www.geocities.com/nbulgaria/bulgaria/nicop396.htm http://www.deremilitari.org/resources/sources/nicopolis.htm Literatura: Osprey - Campaign 064 - Nicopolis 1396 Aziz S. Atiya - The Crusade of Nicopolis Norman Housley - Documents on the Later Crusades, 1274-1580

@ramo hvala ti na lekciji iz historije :)

Vidilo se u prošlom ratu, kako ste hrabri glupe poturice! Navedite jednu borbu gdje ste izašli kao pobjenici?Nema niti jedne!!! Da nije bilo uticaja stranih sila, samljeli bi vas!!!! Marš u anadoliju odakle su vam preci, anadolijski kozojebi!

Armija vas mogla zgaziti ko zohare da nije Amera to bi i uradili-mogi su a sto se tice Srebrenice pa tu dajete dokaz kakve ste kukavice-goloruk narod ubijate.pa mogli bi i mi uci u Bjeljinu i svima pootimati sve oruzje i klati silovati i ubijati al eto mi smo ti poturci sto kazes-merhametli HILJADU SRBA NIJE VRIJEDNO NOKTA JEDNOG BOŠNJAKA...

Koji nardo u srebenici kravo glupa?! Pa žene djeca i stari su otišli za tuzlu , i nije im falila dlaka sa glave! SAmo ona balijska govvna koja se nisu smjela predati jer su ima bile krvave ruke do lakata, što su ubijali srpske civile oko srebrenice, e njih smo tamanili kao muhe! I nije mi žao!!! Puna je septička jama u potočarima tih gowana!!!

je.bem ti sve mrtvo ilija,da nije bilo jna , para vojnih snaga iz srbije i tolko oruzje ku.rac bi vi dobili ijednu bitku,tokom historije uvijek ste prvi kretali a kad počnete pušiti onda daj mirovni daj bilo šta .sa silom koju ste imali pola evrope ste mogli zauzeti al ne ne moze to protiv bosne jer ipak bosna je jaca u bilo kom smislu .pusili ste ga na svakom koraku i u krajini i u podrinju ,tuzlu i sarajevo niste mogli zauzeti.podrinje ste dobili na poklon jer vam je un i međunarodna zajednica dala,krajinu niste uspjeli zauzet i kad je trebalo tuci banja luku znamo svi sta je bilo,tuzlu ste samo sa ozrena mogli posmatrati a i sarajevo samo sa okolnih brda cak ste izgubili hadzice,vogoscu i ilijas ,pale i sokolac ionako nikad nisu vamo bili i nikad nije veci broj bosnjaka tamo....tako da laprdas sve ti mrtvo u grobu ovim turskim ku.rcem izje.bem

ma jah...sigurno...ko te ne zna skupo bi te platio...

a ilija ne brini ,bosnjaci su ko napete puske kao sto vidis ,92 nismo bili sigurni za sta se borimo ,sada sigurno znamo i gdje sta cistiti ,prvo od banja luke i okoline napraviti jasenovac II a onda cemo ka istok vas preko drine protjerat gdje i pripadate u sumadiju,naravno ono sto ostane od vas...

Šibe tursko pseto, *** ti krmak od trista kila sve žensko u porodici, jer se normalnom čovjeku ne bi digao na tvoje usmrđene krezave buletine sestru i majku! Jebao ti krmak sve živo i mrtvo, do onog koljena od koga si poturčen, pseto jedno tursko!

SAmo vas čekamo!!! Napali ste prvi 92 godine pa ste dobili po vašim krezavim zubima! A ovi smradovi iz tuzle su iskazali hrabrost, napadom na 18-godišnju golobradu redovnu vojsku! To vam nikad nećemo zaboraviti, zapamtite! mamu li vam balijsku yebem u usta!!!

ilija ja tebi sve mrtvo poje.bem od A do Ž ,čitavo pravoslavno koljeno ti na ovaj turski k.urac natakarim,a onda kad svršim na njih onda ću ti sve živo sa bismilom poj.ebat.Kad snjima zavrsim onda ću se tebi usta posrat tako da će ti jezik ispast kroz nos .Onda će te kačavenda opet krstiti al privatno u svojoj sobici.